Ekstrakorporalna membranska oksigenacija (ECMO) modificirana je vrsta kardiopulmonalne premosnice. Koristi se kao privremena potpora bolesnicima s oštećenom respiracijskom i/ili srčanom funkcijom. Da bi njena upotreba bila indicirana, zatajivanje respiracijske i srčane funkcije mora biti akutno, potencijalno reverzibilno te otporno na konvencionalne mjere liječenja, a bolesnikov mortalitetni rizik veći od 50%. Osnovni dijelovi ECMO uređaja jesu membranski oksigenator, pomoću kojeg se krv difuzijom preko polupropusne membrane oksigenira, a ugljikov dioksid uklanja, i pumpa za krv, pomoću koje se održava adekvatan protok krvi kroz ECMO sustav. ECMO potpora uspostavlja se kanilacijom bolesnikovoga cirkulacijskog sustava, koja može biti središnja i periferna. Dvije su osnovne vrste ECMO sustava, VA-ECMO i VV ECMO modalitet. VA-ECMO modalitet najčešće koristi u kardiotorakalnoj kirurgiji, jer za razliku od VV-ECMO potpore, uz respiratornu pruža i potporu kardiovaskularnom sustavu, VV-ECMO modalitet preferirana je potpora bolesnicima s teškim respiracijskim zatajivanjem zbog manjeg rizika od pojave komplikacija. Tijekom proteklih nekoliko desetljeća broj centara koji provode ECMO nastavio je rasti, a ECMO unutar neonatalne i pedijatrijske populacije postao je uobičajena praksa. Kako su se ekspertize i iskustva s ECMO-om povećali, tako je i preživljavanje bivalo sve veće. Bolesnici priključeni na izvantjelesnu membranoznu oksigenaciju su u pravilu hemodinamski nestabilni, a sama tehnologija je vrlo invazivna. U zbrinjavanju ovako zahtjevnih pacijenata vrlo je važan multidisciplinarni pristup gdje svi članovi tima moraju biti dobro educirani iz područja koje obavljaju. U zbrinjavanju ovako zahtjevnih pacijenata medicinska sestra ima vrlo važno mjesto budući da je ona ta koja boravi uz bolesnika 24 sata dnevno. Osim medicinskog znanja vrlo je važno poznavati i tehničke karakteristike svih metoda liječenja kako bi se na vrijeme moglo reagirati i spriječiti komplikacije koje mogu biti po život opasne.