U etiologiji maksilofacijalnih ozljeda najčešće se spominju prometne nesreće, nasilje i sportske ozljede, a u novije vrijeme sve češće i ratne ozljede. Svrha ovog istraživanja bila je prikazati i analizirati vrste trauma čeljusti na tijelima ekshumiranim iz masovnih i individualnih grobnica nastalih za vrijeme rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine u područjima koja su bila privremeno okupirana. Uzorak je činila poslijesmrtna dokumentacija stomatognatog sustava (status zubala, fotografije i rentgenske snimke) 1068 žrtava ekshumiranih iz masovnih grobnica u Hrvatskoj. Analiziran je traumatizam čeljusti na cijelom uzorku te po pojedinim grobnicama, a posebno je analizirana učestalost traumatizma. Napravljena je deskriptivna statistika uz vrijednost p<0.05 prihvaćenu kao signifikantnu. Rezultati našeg istraživanja pokazuju da je na 1068 pregledanih tijela fraktura srednjeg ili donjeg lica nađena kod 332 osobe, što je 31.1% od ukupno analiziranih tijela. Značajno učestalija je bila fraktura donjeg lica s 28.1%. Analiza učestalosti frakture u odnosu na dob pokazala je značajnu ovisnost. U dobnoj skupini do 30 i od 31–60 godina primijećena je fraktura kod 34.6%, odnosno 34.2% ekshumiranih, za razliku od 21.3% kod skupine iznad 60 godina. Žene, bez obzira na moguće osteoporotične promjene s obzirom na dob, imale su najmanji udio fraktura čeljusti. Rezultati ovog istraživanja upućuju na to da su mlade i sredovječne osobe mučene više. Frakture čeljusti predmnijevaju predsmrtno mučenje. Kod ženskih osoba vjerojatni uzrok fraktura bila su padanja tijela u grobnice te udarci tijelo o tijelo.