Abstract | Ekstrakcija zuba uzrokuje promjene unutar horizontalne i vertikalne dimenzije
alveolarnog grebena koje otežavaju planiranu implantološku terapiju. U suvremenom
dobu, postoje razni materijali za poboljšanje dimenzionalnih promjena s ciljem
unapređenja implantološke terapije. Iako postoji mnogo različitih materijala za
augmentaciju koji se primjenjuju, autogeni koštani transplantat i dalje se smatra
zlatnim standardom zbog svojih osteoinduktivnih i osteokonduktivnih karakteristika.
Neki izazovi vezani uz autogeni koštani graft uključuju potencijalne infekcije na
mjestu donacije, ograničenu količinu prisutne koštane mase i brzu resorpciju samog
autogenog koštanog grafta. Stoga, u posljednjim godinama, sve više se istražuje
mogućnost upotrebe dentina kao alternativnog materijala za zamjenu autogene kosti.
Dentin ima gotovo identičan mineralni i organski sastav kao kost. Demineralizirani
dentin sadrži kolagen tipa I zajedno s faktorima rasta koji potiču formiranje kosti i
može djelovati kao povoljan okvir za poticanje rasta osteoblasta. Ovaj materijal
posjeduje i svojstva koja potiču formiranje kosti (osteoinduktivna) i svojstva koja
podržavaju rast kosti (osteoinduktivna). Razvijeni su novi uređaji koji omogućuju brzo
usitnjavanje i pripremu dentinskog augmentata u vremenskom periodu od 15 do 20
minuta nakon vađenja zuba. Autologni dentinski graft može se primijeniti na različite
načine, uključujući podizanje dna sinusa, poticanje regeneracije tkiva, augmentaciju
grebena i alveolarnu prezervaciju. Osim toga, dentinski graft može se koristiti i u
obliku bloka za tretiranje većih koštanih defekata. Dentin predstavlja korisnu
alternativu drugim graftovima zbog svoje biokompatibilnosti, niskog rizika od
izazivanja imunoloških reakcija kod pacijenata i sličnog kemijskog sastava kao kost,
što ga čini idealnim graftom. Stoga je primjena dentinskog grafta postala sve
popularnija u različitim augmentacijskim tehnikama. |
Abstract (english) | Following the removal of a tooth, alterations occur in the width and height of
the alveolar ridge, which can pose challenges for subsequent implant treatment. In
contemporary times, various augmentation materials are employed to minimize these
dimensional changes and, consequently, enhance the outcomes of implant therapy.
While there exist numerous augmentation materials in use today, the autogenous
bone graft remains the benchmark due to its osteoinductive and osteoconductive
characteristics. Nevertheless, autogenous bone grafts do come with certain
challenges, including the risk of infections at the donor site, a restricted supply of
available bone mass, and the rapid absorption of autogenous bone. Because of
these factors, recent research has been focusing on dentin as a substitute for
autogenous bone grafts. Teeth's mineral and organic composition closely resembles
that of bones. Demineralized dentin contains a type I collagen framework along with
growth factors that promote bone formation, making it a suitable scaffold for
osteoblast growth. Dentin autologous graft demonstrates both osteoinductive and
osteoconductive characteristics. Innovative instruments have been developed for
grinding teeth and producing dentinal augmentatives within a brief timeframe of 15 to
20 minutes following tooth extraction. This autologous dentin graft can serve various
purposes, including its application as a graft for elevating the sinus floor, guided
tissue regeneration, ridge enhancement, and alveolar preservation. Furthermore, in
addition to its powdered form, dentine can be employed as a block for addressing
more extensive bone defects. Dentine serves as a valuable alternative to other graft
materials, given its biocompatibility, absence of immune reactions in patients, and its
closely matching composition to bone, making it an ideal graft material. As a result of
these advantages, its utilization in various augmentation techniques has gained
growing relevance. |