Alzheimerova bolest (AB) je progresivni neurodegenerativni poremećaj koji se uglavnom javlja u starijoj životnoj dobi, a kao najčešći uzrok sindroma demencije predstavlja značajni javnozdravstveni problem. Trenutačno farmakološko liječenje AB je simptomatsko, bez mogućnosti utjecaja na uzrok bolesti. U Hrvatskoj su trenutno registrirana tri lijeka: dva inhibitora acetilkolinesteraze (donepezil i rivastigmin) koji se koriste za liječenje blagog do umjerenog oblik bolesti i jedan antagonist NMDA receptora (memantin) koji se koristi za liječenje umjerenog do teškog oblika bolesti. Primjena inhibitora acetilkolinesteraze temelji se na dokazima koji upućuju da tijekom razvoja bolesti dolazi do oštećenja kolinergičkih neurona, pa se, inhibirajući enzim koji razgrađuje acetilkolin, nastoji povisiti razina tog neurotransmitera u mozgu. Mehanizam djelovanja antagonista NMDA receptora temelji se na blokiranju ekscitotoksičnog učinka prekomjerne stimulacije receptora glutamatom. Trenutno se istražuju novi terapijski pristupi koji bi trebali imati učinak na modifikaciju tijeka bolesti, što znači da bi sprečavali daljnja oštećenja neurona i progresiju bolesti, no trenutno nijedan od tih lijekova nije pokazao adekvatnu učinkovitost u kliničkim studijama. Njihov bi učinak mogao biti najveći ukoliko bi liječenje započelo u presimptomatskoj fazi bolesti stoga je bitno razviti metode ranog dijagnosticiranja AB. Od terapije koja modificira tijek bolesti aktualno se istražuju lijekovi s potencijalnim učinkom na β-amiloid i protein tau koji se nakupljaju u mozgu (stvarajući amiloidne plakove, odnosno neurofibrilarne petlje) i ostvaruju toksične učinke. Uzimajući u obzir štetan učinak slobodnih radikala istraživale su se mogućnosti i antioksidativne terapije (npr. vitamini E i C). Postoje i različiti dodaci prehrani čija uporaba nije odobrena, ali se svejedno široko koriste u svrhu poboljšanja kognitivnih simptoma. Iako epidemiološke studije povezuju hormonsku nadomjesnu terapiju i statine sa smanjenjem rizika AB, kliničke studije nisu dokazale njihovu učinkovitost. Razvija se i genska terapija, testiraju se različiti putevi dostave gena za neuralni faktor rasta u bazalne dijelove mozga. S obzirom na to da AB uz oštećenje kognitivnih sposobnosti sa sobom nosi i psihijatrijske poremećaje i poremećaje ponašanja koji bitno otežavaju samu bolest i skrb za pacijenta, potrebno je naći i zadovoljavajuću terapiju tih simptoma, s obzirom na to da su dosadašnji oblici terapije ograničenih mogućnosti.