| Abstract | Unatoč tehnološkom napretku u područjima prevencije, detekcije i terapije, kardiovaskualrne bolesti i dalje predstavljaju vodeći uzrok smrtnosti diljem svijeta i veliki javnozdravstveni teret. Upravo zbog učestalosti ovih bolesti, ozbiljnosti njihovih posljedica, kao i činjenice da ih često detektiramo prekasno, u borbi protiv bolesti poput aneurizme abdominalne aorte, cerebrovaskularne bolesti ili periferne arterijske okluzivne bolesti, potrebna su nova, moderna rješenja. Jedno od takvih rješenja je upravo umjetna inteligencija, koja omogućuje računalima obavljanje zadataka koji obično zahtijevaju ljudsku inteligenciju, poput prepoznavanja govora, donošenja odluka i rješavanja problema.
Cilj ovoga rada je istražiti mogućnosti i prepreke u kliničkoj primjeni umjetne inteligencije u vaskularnoj kirurgiji iz do sad dostupne literature.
Područja primjene umjetne inteligencije u vaskularnoj kirurgiji su izrazito široka; kao alat za olakšavanje administracije i intraoperativnog odlučivanja i kao pomagalo za stratifikaciju rizika od nastanka, detekciju i dijagnostiku bolesti. Uz dijagnostiku i operativne zahvate, umjetna inteligencija ima potencijalno mjesto i u postoperativnom praćenju pacijenata. Algoritmi za predviđanje komplikacija omogućuju pravovremenu intervenciju, smanjujući rizik od postoperativnih komplikacija, ubrzavajući oporavak i smanjujući troškove liječenja. U području edukacije, umjetna inteligencija i virtualna stvarnost omogućuju kirurzima vježbanje složenih zahvata u sigurnom okruženju, poboljšavajući njihove vještine i pripremljenost za stvarne operacije.
Iako su istraživanja u ovom području i dalje daleko od kliničke integracije, umjetna inteligencija obećava puno ali, kao i svaki novitet u medicini, nisu bez svojih poteškoća. Etičke implikacije poput pitanja privatnosti, sigurnosti, odgovornosti i pravednosti bit će ključne za osiguravanje povjerenja pacijenata i medicinskog osoblja. Daljnja istraživanja, pažljiva implementacija umjetne inteligencije kao i interdisciplinarna suradnja kliničara, istraživača i regulatornih tijela bit će ključna za postizanje optimalnih rezultata i sigurnosti pacijenata. |
| Abstract (english) | Cardiovascular diseases continue to be the leading cause of death globally and a major public health challenge, despite significant advancements in prevention, detection, and treatment technologies. Due to the prevalence of these diseases, the severity of their consequences, and the fact that they are often detected too late, new, modern solutions are needed in the fight against diseases such as abdominal aortic aneurysm, cerebrovascular disease, or peripheral arterial occlusive disease. One such solution is artificial intelligence, which enables machines to perform tasks that typically require human intelligence, such as decision-making, speech recognition and problem-solving.
The aim of this paper is to explore the possibilities and obstacles in the clinical application of artificial intelligence in vascular surgery, based on the currently available literature.
The applicability of artificial intelligence in vascular surgery is quite broad; it can serve as a tool for facilitating administration and intraoperative decision-making, as well as an aid for risk stratification, detection, and diagnosis of diseases. In addition to diagnostics and surgical procedures, artificial intelligence, also, has potential in the postoperative monitoring of patients. Predictive algorithms for complications enable timely intervention, reducing the risk of postoperative complications, speeding up recovery and lowering treatment costs. In the field of education, artificial intelligence and virtual reality allow surgeons to practice complex procedures in a safe environment, improving their skills and preparedness for real operations.
Although research in this area is still far from clinical integration, artificial intelligence promises a lot, but like any innovation in medicine, it is not without its challenges. Ethical implications such as issues of privacy, security, responsibility, and fairness will be crucial for ensuring the trust of patients and medical staff. Further research, careful implementation of artificial intelligence as well as interdisciplinary collaboration between clinicians, researchers and regulatory bodies will be essential to achieve optimal results and patient safety. |
