| Abstract | CILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj ovoga istraživanja bila je procjena intenziteta posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), psihičkog i tjelesnog komorbidteta, intenziteta depresivnosti i anksioznosti te kvalitete života povezane sa zdravljem u hrvatskih branitelja zatočenika logora 25 godina nakon zatočeništva. ISPITANICI I METODE: U studiju presječnog usporednog karaktera je uključeno ukupno 264 hrvatska branitelja, odnosno 116 bivših zatočenika logora i 148 branitelja koji nisu bili zatočenici. Svi ispitanici u vrijeme istraživanja imali su PTSP, što je bio i kriterij uključivanja u studiju, a liječeni su na Odjelu psihijatrije Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar, u razdoblju od 2012. do 2017. U studiji su korišteni sociodemografski upitnik, PCL-5 upitnik (od engl. PTSD Check List), Beckovi upitnici depresivnosti i anksioznosti, Harvard upitnik traumatskih događaja i SF-36 (od engl. Short Form Health Survey) upitnik za procjenu kvalitete života povezane sa zdravljem (uključujući i socijalno funkcioniranje). Za procjenu percipirane socijalne podrške korištena su pitanja koja se nalaze u okviru Harvard upitnika traumatskih događaja. Osim navedenih upitnika za procjenu psihičkog i tjelesnog komorbiditeta korišteni su anamnestički podaci i raspoloživa medicinska dokumentacija. REZULTATI: U intenzitetu PTSP-a nije bilo statistički značajne razlike među ispitivanim skupinama, osim u intenzitetu simptoma izbjegavajućeg ponašanja koji su bili značajno intenzivniji u skupini zatočenika (p < 0,01). Psihički i tjelesni komorbiditet su bili značajno češći u skupini zatočenika u odnosu na kontrolnu skupinu (p < 0,01), što je potvrđeno i metodama korelacijske i višestruke regresijske analize pri čemu je utvrđen i značajan utjecaj ostalih prediktorskih varijabli, naročito materijalnog, radnog i bračnog statusa, broja traumatskih događaja te intenziteta PTSP-a. U kontrolnoj skupini intenzitet depresivnosti i anksioznosti bio je veći, a kvaliteta života povezana sa zdravljem lošije je procijenjena nego u zatočenika (p < 0,01), pri čemu su značajan utjecaj pokazali još i socijalna potpora, bračni status i broj traumatskih događaja (p < 0,01). ZAKLJUČAK: Hrvatski branitelji zatočenici logora i više od dva desetljeća nakon zatočeništva imaju značajno narušeno psihičko i tjelesno zdravlje. Branitelji koji nisu bili zatočenici logora također imaju značajno narušenu kvalitetu života povezanu sa zdravljem. Rezultati ukazuju na potrebu za multidisciplinarnim i integrativnim pristupom u liječenju ove ranjive populacije. |
| Abstract (english) | OBJECTIVE OF THE RESEARCH: The aim of this study was to examine the intensity of the posttraumatic stress disorder (PTSD), the psychiatric and physical comorbidity, the intensity of depression and anxiety, and the health-related quality of life (HRQoL) in Croatian veterans, former prisoners of war (ex-POWs), 25 years after detention. SUBJECTS AND METHODS: A total of 264 Croatian veterans of war (116 ex-POWs and 148 non-detained veterans), participated in a comparative cross sectional study. All the subjects had PTSD at the time of the study, which was a criterion for the inclusion in the study, and all of them were treated at the Department of Psychiatry of the National Memorial Hospital Vukovar in the period from 2012 to 2017. A sociodemographic questionnaire, the PCL 5 questionnaire (PTSD Check List), the Beck questionnaires on depression and anxiety, the Harvard Trauma Questionnaire, and the SF -36 (Short Form Health Survey) questionnaire for the HRQoL assessment (including social functioning) were used in this study. Some questions from the Harvard questionnaire were used to assess self-perceived social support. In addition to the above questionnaires, medical history data and available medical documentation was used to assess the psychiatric and physical comorbidity. RESULTS: There was no statistically significant difference in the intensity of the PTSD between the studied groups, except for the intensity of the avoidance of stimuli associated with the traumatic events, which was significantly more intense in the group of ex-POWs (p < 0.01). The psychiatric and physical comorbidity was significantly more frequent in the group of ex POWs when compared to the control group (p < 0.01), which was confirmed by correlation and multiple regression analysis, with a significant influence of some other predictor variables, especially the socioeconomic status, employment, marital status, the number of traumatic events, and the intensity of PTSD. The control group had a higher intensity of depression and anxiety and a lower HRQoL than the group of ex-POWs (p < 0.01), with social support, marital status, and the number of traumatic events also showing a significant influence (p < 0.01). CONCLUSION: The veterans who were ex-POWs have significantly impaired mental and physical health, more than two decades after their detention. The HRQoL of non-detained veterans is also significantly impaired. These findings point to the need for a multidisciplinary and integrative approach to treating this vulnerable population. |
