| Abstract | Cilj istraživanja: Odrediti razliku između suhe tjelesne mase (STM) izmjerene bioimpedancijom (BI) i određene klinički u bolesnika na kroničnoj hemodijalizi (HD). Nacrt studije: Presječno istraživanje. Ispitanici i metode: U istraživanje je bilo uključeno 60 bolesnika, 32 (53,3 %) muškarca i 28 (46,7 %) žena, medijana dobi 68 godina, od 33 do 85 (IQR 61,25 - 74,75), liječenih kroničnim HD-om u Kliničkom bolničkom centru Osijek. Svakom je bolesniku izmjeren STM pomoću BI-a (uređaj Body composition monitor, Fresenius). Podaci o aktualnom STM-u određenom klinički preuzeti su iz medicinskih zapisa, a potreba za njegovom promjenom procijenjena na temelju simptoma i znakova poremećenog opterećenja organizma tekućinom ispitanih u istraživanju, i to onih dostupnih već i sestrinskoj dijagnostici, i laboratorijskih nalaza preuzetih iz medicinskih zapisa. Podaci su statistički analizirani pomoću SPSS-a (inačica 16.0, SPSS Inc., Chicago, IL, SAD). Rezultati: Klinička procjena STM-a i procjena STM-a pomoću uređaja za BI nisu se značajno razlikovale. Između aktualnog STM-a i STM-a izmjerenog pomoću BI-a nije bilo statistički značajne razlike. Nisu se značajno razlikovale ni potreba za promjenom STM-a procijenjenog klinički i ona na temelju mjerenja BI-jem. Samo 30 % bolesnika imalo je aktualno prikladno određen STM. Zaduha i anamneza otjecanja nogu bili su najpouzdaniji klinički pokazatelji, za razliku od hipotenzije tijekom HD-a i sestrinske procjene dehidriranosti. Zaključak: Procjena STM-a pomoću BI-a nije pokazala prednost nad kliničkom procjenom STM-a, i to već onom dostupnom sestrinskoj dijagnostici. BI kao hipotetično egzaktniji postupak u većini slučajeva nije neophodan. Medicinske sestre, kao osoblje u najduljem i najizravnijem kontaktu s bolesnikom na kroničnom HD-u, imaju učinkovite alate za procjenu STM-a i sugestiju promjene STM-a u ovih bolesnika ordinirajućim liječnicima. Reevaluacija STM-a bi s obzirom na malen postotak aktualno prikladno određenih STM-a trebala biti češća. |
| Abstract (english) | Aim: to determine difference between dry body weight (DBW) measured by bioimpedance (BI) and DBW estimated by clinical examination in chronic hemodialysis (HD) patients. Study design: cross-sectional study. Patients and methods: Study included 60 chronic HD patients in University Hospital Centre Osijek, 32 (53.3 %) men and 28 (46.7 %) women, median age 68 years, from 33 to 85 (IQR 61.25 – 74.75). Each patient underwent DBW measurement by BI (Body composition monitor, Fresenius). Existing DBW data were taken from medical charts and need for DBW change was estimated based on the symptoms and signs of body fluids disorder, as examined in the study by nurses, and by laboratory findings taken from medical charts. Data were statistically analyzed by SPSS (version 16.0, SPSS Inc., Chicago, IL, USA). Results: Clinical estimation of DBW did not differ significantly from DBW measured by BI. Existing DBW did not differ significantly from DBW measured by BI. Need for DBW change did not differ between the two methods assessments. Only 30 % of patients had appropriate existing DBW. Shortness of breath and history of swollen legs were the most reliable clinical symptoms, unlike intradialytic hypotension and nurse’s evaluation of dehydration. Conclusion: The estimation of DBW with BI was not superior to the clinical estimation of DBW, even by nurse’s evaluation. BI, known as more precise method, in most of the cases is not needed. Nurses who spend most of the time with chronic HD patients can estimate DBW extremely well and suggest doctors if the patient needs his DBW changed. Reevaluation of DBW should be done more often due to rather small percentage of well determined existing DBW. |
