Cilj: Glavni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi stavove i iskustva doktora dentalne medicine u vezi s liječenjem pacijenata oboljelih od mentalnih bolesti i poremećaja. Također, bilo jepotrebno utvrditi kako se stavovi ispitanika razlikuju s obzirom na dob, spol i godine radnog staža te istražiti postoji li potreba za dodatnom edukacijom doktora dentalne medicine u pristupu pacijentima oboljelim od mentalnih bolesti i poremećaja. Materijali i metode: U razdoblju od početka ožujka do kraja lipnja 2021. godine provedenoje presječno istraživanje koje je uključivalo doktore dentalne medicine. Istraživanje je temeljeno na anketnom upitniku koji se sastoji od četiri dijela, od čega prvi dio sadržava pitanja u vezi s općim podacima kao što su dob, spol i godine radnog staža. Druga skupina pitanja je usmjerena na samporocjenu dosadašnjh iskustava ispitanika tijekom liječenja ove skupine pacijenata i stavova koje su o njima formirali, treća skupina pitanja odnosi se na nuspojave i interakcije psihofarmaka od značaja za stomatološko liječenje, posljednja skupina pitanja odnosi se na osobne doživljaje ispitanika tijekom susreta s mentalno bolesnim pacijentom kao i na njihove stavove u vezi s ulogom koju doktor dentalne medicine ima u liječenju istog. Provođenje istraživanja odobrilo je Etičko povjerenstvo Medicinskog fakulteta u Splitu. Rezultati: U istraživanju je sudjelovao ukupno 101 doktor dentalne medicine. Od toga su 78% ispitanika bile žene, a 22% muškarci. Oko polovine ispitanika prilikom uzimanja medicinske anamneze, postavlja pacijentima uvijek i pitanje o tome imaju li dijagnosticiranu neku od bolesti iz skupine mentalnih bolesti i poremećaja, a 65% njih prilikom postavljanja pitanja o lijekovima, uvijek provjere s pacijentom koristi li neki od psihotropnih lijekova. 41% ispitanika imalo je tijekom dosadašnjeg radnog staža neugodno iskustvo u liječenju pacijenta s mentalnom bolesti ili poremećajem, a 15% njih je odbilo raditi s pacijentom oboljelim od mentalne bolesti ili poremećaja. Preko 90% ispitanika smatra da je oralno zdravlje pacijenata oboljelih od teških mentalnih bolesti i poremećaja ugroženo više od oralnog zdravlja ostatka populacije, da je za prevenciju oralnog zdravlja pacijenata oboljelih od mentalnih bolesti i poremećaja od značaja rano upućivanje stomatologu te da je pacijentima oboljelim od teških mentalnih bolesti i poremećaja potrebna profesionalna pomoć u provođenju oralne higijene smatra 94% ispitanika. Varijable kao što su dob, spol i godine radnog staža nisu statistički značajno utjecale na odgovore na većinu postavljenih pitanja. Zaključak: Temeljem rezultata ovog istraživanja potvrđeno je da većina doktora dentalne medicine ne smatra da ima dovoljno znanja o liječenju pacijenta s mentalnim poremećajima.