| Abstract | Cilj istraživanja:
Cilj je ispitati i usporediti vrste i uspjeh operacijskog liječenja dijafizarnih prijeloma bedrene kosti. Ujedno, cijenjenjem kako uspjeha tako i komplikacije liječenja kod određenih metoda bi mogli dati preporuke koje bi u budućnosti, a temeljom naših zaključaka, bili preporuka za postizanje uspješnijih rezultata.
Ustroj istraživanja:
Radi se o studiji bolesnika sa prijelomom dijafize bedrene kosti koji su operacijski liječeni na Odjelu za traumatologiju u KBC-u Split u razdoblju od 2009. - 2013. godine. Istraživanje je provedeno u Klinici za kirurgiju, u KBC-u Split. Podatke smo prikupili istraživanjem pisanog protokola Hitnog kiruškog prijem te arhive povijesti bolesti. U ovom istraživanju analizirani su sljedeći podaci: dob i spol ispitanika, metode liječenja, vrste implantanata te komplikacije pojedinih operativnih metoda liječenja.
Subjekti istraživanja:
Istraživanje je napravljeno na 125 pacijenata sa prijelomom dijafize bedrene kosti. Od toga broja ispitanika 119 ih je operacijski liječeno, a 6 pacijenata koji su konzervativno liječeni izbačeni su iz ove studije. S obzirom na metode liječenja pacijenti su podijeljeni u 3 skupine: one koji su liječeni
intramedularnom osteosintezom, one koji su liječeni osteosintezom pločicom i vijcima te na one koji su liječeni vanjskim fiksaterom.
Statistička analiza:
Svi podaci izvađeni iz povijesti bolesti ispitanika su uneseni u program Microsoft Excel te su u njemu izvršene jednostavnije statističke analize. Analizirana je distribucija ispitanika po spolu, prosječna dob ispitanika, zastupljenost pojedinih operacijskih metoda i vrsta implantanata te učestalost komplikacija u odnosu na pojedinu operacijsku metodu, dob i spol.
Rezultati:
Od ukupno 105 bolesnika tretiranih intramedularnom osteosintezom bilo je samo 3% krvarenja, manje od 1% infekcija i 1% refraktura. Od ukupno 12 bolesnika tretiranih osteosintezom pločicom i vijcima bilo je 8%
infekcija, 8% skraćenja uda, 33% refraktura i 8% pseudoartroza. U ovom slučaju radi se o malom uzorku ispitanika, tako da se rezultati ovog istraživanja ne mogu uspoređivati sa rezultatima stranih autora.
Osteosinteza vanjskim fiksaterom se primjenila samo u 2 slučaja, što je premali broj ispitanika da bi se mogla uspoređivati sa ostalim operacijskim metodama, i kod nje nije bilo komplikacija.
Zaključak:
Intramedularna osteosinteza je daleko najuspješnija metoda liječenja prijeloma dijafize bedrene kosti zbog najmanje učestalosti komplikacija i najkraćeg vremena cijeljenja prijeloma. Učestalost komplikacija je veća u ispitanika u dobi od 65 i više godina te u žena. |
| Abstract (english) | Diploma Thesis Title:
The aim is to examine and compare the types and success of surgical treatment of diaphyseal femoral fractures. Appreciation of success and complications of treatment with certain methods could make recommendations that would be based in future on our findings, we recommend to achieve successful results.
Structure of the research:
It is a study of patients with diaphyseal femur fractures which are treated operatively at an emergency surgical admission to hospital in Split in the period from 2009 - 2013. The research and data collection, which I used the protocol HKP Split, and then with histories on which I recorded the data that are required for this research. In this study, the following data were analyzed: age and sex, treatment methods, types of
implants and complications of specific operational methods of treatment.
Participants: The study was done on 125 patients with diaphyseal fractures of the femur. Of this number, 119 patients were treated with operative methods and six patients were treated conservatively which is projected from these studies. Considering on the method of treatment, patients were divided into three groups: those who were treated with intramedullary nailing, those who were treated with plate and screws, and those who were treated with external fixation.
Statistical analysis:
All data which were taken from the history of the respondents were entered into Excel programme and there were made simpler statistical analysis. We analyzed the number of male and female respondents, the average of the age of the respondents, the prevalence of specific surgical methods and types of implants, and the incidence of complications in relation to a particular operating method, age and gender.
Results:
A total of 105 patients who were treated by intramedullary nailing were only 3% of bleeding, less than 1% infections and 1% of refractures.
From a total of 12 subjects, who were treated with nailing plate and screws were 8% of infections, 8% shortening of limbs, 33% refractures and 8% pseudoarthrosis. External fixation was applied only in two cases, which is too small number of subjects that could be compared with the other two operating methods, and there were no complications.
Conclusion:
Intramedullary nailing is by far the most successful method of treating fractures of the femur diaphysis because of the smallest frequency of the complications and the shortest time of healing of fractures.
The incidence of complications was higher in patients who were 65 years and older and by the women. |
