Abstract | Prvi cilj je bio, koristeći već postojeće epidemiološke i anamnestičke podatke heroinskih
ovisnika uključenih u supstitucijski metadonski program održavanja u Splitsko-dalmatinskoj
županiji od 2001. do 2015. godine, procijeniti dosadašnja dostignuća programa, kao i epidemiološke
trendove i nedostatke liječenja, s posebnim naglaskom na rizike predoziranja i smrtnost.
Drugi cilj je bio izraditi presječnu studiju kojom bi se istražila korelacija preporučenih doza
metadona s koncentracijom metadona i njegovih inaktivnih metabolita u tjelesnim tekućinama
ambulantnih pacijenata koji se nalaze u supstitucijskom programu održavanja.
Treći cilj je bio, koristeći neinvazivne i lako dostupne prediktore oštećenja funkcije jetre,
ispitati metaboličku krivulju metadona kod pacijenata s jetrenim deficitom te istražiti utjecaj stupnja
oštećenja jetrenog tkiva na metabolizam metadona. Na taj način bi se procijenila korisnost
neinvazivnih prediktora oštećenja funkcije jetre u svakodnevnoj praksi, pogotovo u otkrivanju
mogućih rizika kumulativnog toksičnog učinka metadona, predoziranja i smrtnosti.
Za potrebe prvog znanstvenog istraživanja, koje je dio doktorske disertacije, prikupljeni su
arhivski podatci za ukupno 3189 heroinskih ovisnika registriranih u izvanbolničkoj ambulanti
Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije u petnaestgodišnjem razdoblju
(2001. – 2015.). Također, korišteni su obdukcijski podatci ukupno 186 pacijenta koji su umrli od
predoziranja metadonom u razdoblju 2001. – 2015.
Za potrebe drugog istraživanja ispitanici su unovačeni u ambulanti za izvanbolničko
supstitucijsko liječenje metadonom Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske
županije u razdoblju od 2013. do 2016. godine. Ispitanici su bili odrasli muškarci ovisnici o heroinu
u metadonskom programu održavanja. Primjenom kriterija uključenja u studiju odabrana su 74
ispitanika. Zbog izostanka suradnje ili nedostatka potrebnih podataka iz medicinske dokumentacije
isključeno je 18 (25%) uključenih ovisnika. Konačni uzorak se sastojao od 56 ispitanika, koji su
podijeljeni u skupine prema njihovom HCV statusu (pozitivan, negativan ili klinička remisija
[CR]), APRI indeksu (<0,7 i ≥0,7) i rezultatu FIB-4 indeksa (<1,45; 1,45 – 3,25;> 3,25).
Ukupan broj ovisnika u metadonskom programu liječenja u Splitsko-dalmatinskoj županiji
tijekom istraživanog razdoblja bio je stabilan (izuzev u 2005. i 2006. godini), a broj novih opioidnih
ovisnika koji su se prvi put javili na liječenje smanjio se za 62,5%. Broj ovisnika koji su bili u dugoročnom programu održavanja povećao se za 198%, a broj ovisnika koji su bili u kratkotrajnom
detoksifikacijskom metadonskom programu smanjio se za 96,4%. Prema rezultatima izvedenih
obdukcija 186 smrtnih slučajeva označenih kao predoziranja, metadon je pronađen u 56 slučajeva, a
u 39 slučajeva naveden je kao uzrok smrti (70%). Provjerom baze podataka Zavoda za javno
zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, od ukupnog broja obduciranih bolesnika s
dijagnosticiranim predoziranjem metadonom, samo njih 23 (59%) imala su metadon kao terapiju.
Drugo istraživanje je pokazalo kako se metabolički omjer i koncentracija metabolita
metadona u plazmi linearno smanjuju s HCV infekcijom za faktor 1,67 (P = 0,001), odnosno 2,2 (P
= 0,043). Omjer metabolizma u plazmi smanjen je u bolesnika s APRI indeksom ≥0,7 po
prosječnom faktoru 2,12 (P = 0,01), a koncentracija metabolita metadona u plazmi za faktor 6,16 (P
= 0,009). Omjer metabolizma u urinu se smanjio s jačinom fibroze-4 prosječni faktor 1,63 (P =
0,008), dok se koncentracija metabolita metadona smanjila za faktor 3,53 (P = 0,007).
Rezultati prve studije pokazuju povoljni epidemiološki trend zbog smanjenja broja novih
ovisnika o opioidima u programu liječenja. Zadržavanje opioidnih ovisnika u supstitucijskoj terapiji
pokazuje učinkovitost metadonskog programa održavanja. Naše istraživanje nije pokazalo nikakav
utjecaj metadonske supstitucijske terapije na povećan rizik smrtnosti zbog specifičnog predoziranja.
Rezultati druge studije pokazuju kako oštećenje jetre ima utjecaj na metabolizam metadona
te da je poželjno indekse funkcije jetre redovito izračunavati tijekom MMT-a za titriranje doze
metadona. |
Abstract (english) | The aim of the first study was to evaluate the substitution treatment system and policy of
opiate addicts treatment, the epidemiological trend, and risk of overdose mortality.
The aim of the second study was to assess the effect of liver damage on methadone
metabolism in opiate addicts undergoing methadone maintenance treatment (MMT).
According to results obtained from performed autopsies, 186 death cases were determined as
overdoses. Methadone was found in 56 of those cases and was declared as the cause of death in 39
cases (70%). Of the total number of autopsied patients with diagnosed methadone overdose, only 23
(59%) had been recorded to receive methadone therapy in Public Health Institute of Split-Dalmatia
County database.
Metabolic ratio and methadone metabolite concentration in plasma decreased linearly with
HCV infection status by the factor of 1.67 (P = 0.001) and 2.2 (P = 0.043), respectively.
Metabolic ratio in plasma decreased in patients with APRI index ≥0.7 by the average factor of 2.12
(P = 0.01) and methadone metabolite concentration in plasma decreased by the factor of 6.16 (P =
0.009). Metabolic ratio in urine decreased with the severity of fibrosis-4 score by the average factor
of 1.63 (P = 0.008), whereas methadone metabolite concentration decreased by the factor of 3.53 (P
= 0.007).
Our research did not determine any influence of methadone substitution therapy on an
increasing risk of specific (overdose) mortality. Liver damage decreases methadone metabolism.
Indices of liver function should be calculated regularly during MMT for methadone dose titration. |