Opći je cilj ovog istraživanja bio utvrditi socioekonomske značajke, zdravstveno stanje i korištenje preventivne zdravstvene zaštite nezaposlenih osoba u usporedbi sa zaposlenim osobama na reprezentativnom uzorku iz opće populacije Republike Hrvatske. Glavni specifični cilj bio je istražiti djeluje li nezaposlenost na zdravlje kao izravan čimbenik rizika ili posredovanjem drugih socioekonomskih čimbenika. Podaci su prikupljeni Hrvatskom zdravstvenom anketom (HZA) 2003. godine, a za potrebe ove disertacije korišteni su podaci ispitanika u dobi u kojoj su mogli biti zaposleni, tj. u rasponu od 18 do 65 godina. Konačni uzorak sastojao se od 3290 ispitanika, od čega 1933 žene i 744 nezaposlene osobe. Analizirani su podaci o demografskim i socio-ekonomskim značajkama ispitanika, samoprijavljenom zdravstvenom stanju i kvaliteti života, preboljelim bolestima i kroničnim stanjima, korištenju zdravstvenih usluga, te zdravstvenom ponašnju, uključujući pušenje, prehranu, konzumiranje alkohola i tjelesnu aktivnost. U analizi su korišteni i podaci o krvnom tlaku, pulsu, tjelesnoj visini i težini ispitanika, prikupljeni mjerenjem tijekom provedbe ankete. Rezultati su pokazali da je među nezaposlenima udio osoba s nižim stupnjevima obrazovanja bio značajno veći nego među zaposlenima, te da nezaposleni svoje zdravstveno i materijalno stanje češće ocjenjuju lošim, odnosno lošijim od prosjeka. S obzirom na dobnu strukturu, uočene su dvije podskupine nezaposlenih – jedna u mlađoj (18-30 godina), a druga u starijoj dobi (oko 50 godina). Od 16 promatranih bolesti i kroničnih stanja, među nezaposlenima su u odnosu na zaposlene značajno učestaliji bili samo osteoartritis (29,2% vs. 23,3%, P=0,001) i angina pektoris (3,0% vs. 1,8%, P=0,043). Između promatranih skupina nije bilo razlike u visini krvnog tlaka i srčanoj frekvenciji, a s obzirom na antropometrijske pokazatelje nezaposleni su se značajno razlikovali od zaposelnih samo u tjelesnoj težini, opsegu struka i opsegu kukova, pri čemu su pokazatelji uhranjenosti imali niže vrijednosti u nezaposlenih nego u zaposlenih. Rizični oblici zdravstvenog ponašanja bili su općenito učestaliji u nezaposlenih nego u zaposlenih ispitanika (pušenje 40,05% vs. 31,6%, P<0,001; dosoljavanje hrane 13,8% vs. 10,3%, P=0,006; svakodnevna konzumacija voća 27,7% vs. 32,2%, P=0,018; biljne masti u pripremi hrane 68,9% vs. 77,0%, P<0,001). Udio zaposlenih koji su redovito pili alkohol (69,9%) bio je veći od toga udjela među nezaposlenima (64,3%, P=0,004), pri čemu je vino bila vrsta alkohola koju su zaposleni značajno češće konzumirali od nezaposlenih. Nezaposleni su značajno rjeđe od zaposlenih koristili sedam od devet promatranih oblika preventivne zdravstvene zaštite, dok značajnih razlika u korištenju nije bilo samo za kolonoskopiju i kontrolni pregled štitnjače. Multivarijatne analize su ukazala da nezaposlenost uglavnom nije samostalan čimbenik rizika za slabije zdravstvene ishode, nego da je nepovoljan učinak nezaposlenosti posredovan drugim socioekonomskim čimbenicima, osobito niskim samoprocijenjenim materijalnim stanjem i stupnjem obrazovanja. Ipak, nezaposlenost se pokazala izravno povezanom s povećanom učestalošću koronarne bolesti srca, te manje učestalim korištenjem određenih oblika preventivne zdravstvene zaštite.