| Abstract | Objectives: The present study aimed to examine the impact of SGLT2 inhibitor added to
optimal medical therapy on the rates of sudden cardiac death (SCD) events among outpatients with
heart failure, compared to placebo. Furthermore, we sought to investigate the potential differential
impact of SGLT2 inhibitor with respect to etiology of heart failure (ischemic vs. non-ischemic
cardiomyopathy) in HF patients treated with SGLT2 inhibitor.
Patients and methods: Meta-analysis examined data from seven pivotal, large-scale, doubleblinded,
placebo-controlled, randomized controlled trials conducted among HF outpatients. The
primary outcome of interest was the impact of SGLT2i administration in patients with HF on the
occurrence of SCD events, compared to placebo. Secondary goal was to assess the impact of SGLT2
inhibitor on the composite outcome of cardiovascular death or hospitalization for HF with respect to
etiology of HF. Principal outcome measures were reported as a risk ratio (RR) with 95% confidence
intervals (95% CI). Due to low heterogeneity across included studies, a fixed effects method with
Mantel-Haenszel algorithm was used.
Results: A total of 7 randomized clinical trials were included in the final analysis enrolling
21,637 outpatients with heart failure. The results of the present meta-analysis demonstrate that the
addition of SGLT2 inhibitor to optimal medical therapy was associated with a relative risk reduction
of SCD occurence by 20% (RR 0,80, 95% CI 0,65-0,98; P=0,030) when compared to placebo.
Furthermore, the meta-analysis encompassing 7,232 patients from 3 studies revealed that among HF
outpatients using SGLT2 inhibitor, on top of optimal medical therapy, occurence of the composite
outcome including cardiovascular death and heart failure hospitalizations was reduced by 12% among
patients with HF and non-ischemic cardiomyopathy compared to those with ischemic
cardiomyopathy (RR 1,12, 95% CI 1,01-1,25; P=0,030). Both main results were derived from clinical
trials that exhibited a low degree of heterogeneity (I2=0%). All included studies showed low risk of
bias, as adjudicated independently by two investigators.
Conclusion: The use of SGLT2 inhibitor, on top of optimized background therapy for heart
failure, among heart failure outpatients, was associated with a 20% relative risk reduction in the
occurrence of sudden cardiac death, compared to placebo. Similarly, SGLT2 inhibition appears to be
more effective in heart failure patients with non-ischemic etiology of cardiomyopathy vs. those with
ischemic etiology, although this effect should be cautiously interpreted due to the small effect size
and wide confidence intervals. |
| Abstract (croatian) | Ciljevi: Ciljevi ovog rada su istražiti utjecaj dodatka SGLT2 inhibitora optimalnoj medicinskoj
terapiji na pojavnost događaja iznenadne srčane smrti među vanbolničkim bolesnicima sa
zatajivanjem srca u usporedbi s placebom. Nadalje, istražili smo potencijalni diferencijalni efekt
SGLT2 inhibitora s obzirom na etiologiju srčanog zatajivanja (ishemijska naspram neishemijskoj
kardiomiopatiji) u bolesnika sa zatajivanjem srca koji su liječeni sa SGLT2 inhibitorima.
Pacijenti i metode: Ova meta-analiza je obradila podatke iz sedam pivotalnih, velikih,
dvostruko zaslijepljenih, placebom kontroliranih, randomiziranih kontroliranih studija koje su
provedene u vanbolničkih bolesnika sa zatajivanjem srca. Primarni ishod od interesa je bio učinak
korištenja SGLT2 inihbitora u odnosu na placebo, a s obzirom na pojavnost događaja iznenadne
srčane smrti. Sekundarni cilj je bio istražiti utjecaj SGLT2 inhibitora na kompozitni ishod koji se
sastojao od kardiovaskularne smrtnosti ili hospitalizacija zbog zatajivanja srca, a s obzirom na
etiologiju zatajivanja srca. Glavne mjere ishoda koje su korištene je omjer rizika (RR) sa 95%
intervalima pouzdanosti (95% CI). Zbog utvrđene niske heterogenosti uključenih studija, statistička
metoda fiksnih učinaka sa Mantel-Haenszelovim algoritmom je korištena za generiranje rezultata
meta-analize.
Rezultati: Ukupno je u analizu uključeno 7 randomiziranih kliničkih studija koje su uključile
ukupno 21,637 bolesnika sa zatajivanjem srca. Glavni rezultat ukazuje na to da je dodatak SGLT2
inhibitora optimalnoj medicinskoj terapiji povezan sa značajnim smanjenjem relativnog rizika za
pojavnost iznenadne srčane smrti za 20%, u usporedbi sa placebom (RR 0,80, 95% CI 0,65-0,98;
P=0,030). Nadalje, meta-analitičko združivanje rezultata 7,232 bolesnika iz 3 studije je pokazalo da
je SGLT2 inhibitor, povrh optimalne medicinske terapije smanjio relativni rizik za pojavnost
kompozitnog ishoda kardiovaskularne smrti ili hospitalizacije zbog zatajivanja srca za 12% kod
bolesnika sa neishemijskom kardiomiopatijom u odnosu na bolesnike sa ishemijskom
kardiomiopatijom (RR 1,12%, 95% CI 1,01-1,25; P=0,030). Oba glavna rezultata su postignuta
analizom studija za koje se pokazalo da imaju nizak stupanj heterogeneosti (I2=0%). Sve navedene
studije su imale nizak rizik od pristranosti prema neovisnoj procjeni dvoje istraživača.
Zaključci: Uporaba SGLT2 inhibitora pored ostale optimizirane terapije za zatajivanje srca,
među vanbolničkim bolesnicima, bila je povezana sa smanjenjem relativnog rizika iznenadne srčane
smrti za 20% u odnosu na placebo. Slično tomu, naši rezultati sugeriraju da su SGLT2 inhibitori bili
efikasniji u redukciji pojavnosti kompozitnog ishoda kardiovaskularne smrti ili hospitalizacija zbog
zatajivanja srca u bolesnika sa neishemijskom naspram ishemijske etiologije zatajivanja srca.
Međutim, opisani učinak je potrebno interpretirati sa posebnim oprezom s obzirom na relativno malu
veličinu efekta i širok raspon intervala pouzdanosti. |
