| Abstract | Cilj: Glavni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učestalost kroničnih komplikacija šećerne bolesti tipa 2 u ambulantama opće i obiteljske medicine Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije. Sporedni cilj istraživanja bio je ispitati kvalitetu kontrole šećerne bolesti tipa 2 u obuhvaćenoj populaciji.
Ispitanici i postupci: Istraživanje je provedeno u ambulantama opće/obiteljske medicine Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, na području grada Splita. Sastojalo se od 81 ispitanika s dijagnosticiranom i liječenom šećernom bolesti tipa 2, od toga 39 žena i 42 muškarca. Podatci su se prikupljali pomoću upitnika uvidom u medicinsku dokumentaciju pojedinog pacijenta. Također, upitnik je sadržavao i pitanja o sociodemografskim podatcima o liječniku i ordinaciji. Za analizu podataka korišten je Microsoft Excel 2305 (Microsoft, Redmond, Washington, SAD).
Rezultati: Učestalost kroničnih komplikacija u ispitanoj populaciji iznosila je 49,38% , a nešto češća učestalost primijećena je u muškaraca (P= 0,059). Makrovaskularne komplikacije imalo je njih 29,62%, a mikrovaskularne 23,45%. Najčešća kronična komplikacija bila je koronarna bolest srca, a najmanje pacijenata imalo je zabilježenu dijagnozu cerebrovaskularne bolesti. Pacijenti s kroničnim komplikacijama bolesti imali su statistički značajno veće vrijednosti glukoze u krvi (P=0,024), duže trajanje bolesti (P<0,001) i bili su starije životne dobi (P=0,003). Također, pacijenti s kroničnim komplikacijama imali su veće vrijednosti HbA1c-a, ali bez statistički značajne razlike (P=0,100). Pušači i bivši pušači, također su češće imali kronične komplikacije bolesti naspram nepušača, ali bez statistički značajne razlike (P=0,221). Postojala je umjereno jaka, pozitivna korelacija između trajanja bolesti i pojave kroničnih komplikacija (r=0,364) te slaba, pozitivna korelacija s brojem skupina lijekova u terapiji dijabetesa i pojavom kroničnih komplikacija bolesti (r=0,266). Izmjeren udio HbA1c-a u posljednjih godinu dana imalo je 58,02% ispitanika, a liječnika je u istom vremenskom intervalu posjetilo njih 82,72%. Ispitanici koji pripadaju skrbi liječničkog tima s manje od 1700 osiguranika češće su ostvarivali kontakt s liječnikom u posljednjih godinu dana, s dokazanom statistički značajnom razlikom (P=0,014)
Zaključak: U pacijenata sa šećernom bolesti tipa 2 visoka je učestalost kroničnih komplikacija bolesti, svaki drugi pacijent imao je zabilježenu neku od kroničnih komplikacija. Rezultati istraživanja ukazuju na važnost prevencije i ranog otkrivanja kroničnih komplikacija šećerne bolesti tipa 2. Zbog nedostataka ovog istraživanja, poglavito zbog male veličine uzorka, potrebno je provesti opsežnija istraživanja kako bi se došlo do kvalitetnijih i pouzdanijih podataka o učestalosti kroničnih komplikacija na ovome području. |
| Abstract (english) | Objectives: The main aim of this study was to determine the prevalence of chronic complications among patients with type 2 diabetes in Split-Dalmatia County. The secondary objective was to examine the quality of disease control among those patients.
Subjects and Methods: The research was conducted in general/family medicine clinics in Split-Dalmatia County. It consisted of 81 individuals, 39 women and 42 men, with diagnosed and treated diabetes type 2. The data were collected by filling out a questionnaire using medical history documentation. Also, the questionnaire offered information about socio-demographic data about the physicians and their clinic. For the statistical analysis, Microsoft Excel 2305 (Microsoft, Redmond, Washington, SAD) was used.
Results: The prevalence of chronic complications in our population was 49.38%, with it being somewhat higher in men (P=0.059). Macrovascular complications were recorded in 29.62% of the individuals and microvascular in 23.45%. The most common chronic complication was coronary artery disease, and the least common was cerebrovascular disease. Patients with chronic complications had significantly higher blood glucose levels (P=0.024), longer disease duration (P<0.001) and were older in age (P=0.003). Moreover, the patients with chronic complications also had higher levels of HbA1c, but without statistically significant difference (P=0.100). Chronic complications were more often recorded in smokers and former smokers than in non-smokers, but also without statistically significant difference (P=0.221). There was a moderate positive correlation between the duration of diabetes and occurrence of chronic complications (r=0.364) and a weak positive correlation regarding the number of medications used for diabetes therapy (r=0.266). Levels of HbA1c in the last year were recorded in 58.02% of the patients, while 82.72% of them had visited their doctor in the same period. Lastly, the patients whose physician had less than 1700 insured patients more often were able to make contact, with proven significant statistical difference (P=0.014).
Conclusion: Patients with diabetes type 2 often have chronic complications. Every other patient in our study had one of the complications. The results of this study show the importance of the prevention and early detection of chronic complications in diabetes type 2 patients. Lastly, because of the limitations of our study, mainly the small sample size, it is required to conduct more extensive research on the prevalence of chronic complications in this area. |
