| Abstract | CILJ ISTRAŽIVANJA: Usporediti uspješnost protokola ovarijske stimulacije (antagonistički i agonistički protokoli) među pacijenticama sa slabim odgovorom jajnika na prethodne stimulacije i dobrom rezervom jajnika (skupina 1 – Poseidon grupe 1 i 2) te pacijenticama sa slabim odgovorom jajnika na prethodne stimulacije i lošom rezervom jajnika (skupina 2 – Poseidon grupe 3 i 4).
MATERIJALI I METODE: Ovo retrospektivno istraživanje provedeno je u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Split u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 15. lipnja 2017. Podatci su prikupljeni iz povijesti bolesti pacijentica te iz baze podataka MPO Zavoda za humanu reprodukciju i endokrinologiju. U istraživanje je uključeno 46 pacijentica u dobi od 25 do 42 godine. Prikupljeni su podatci o trajanju steriliteta, vrsti protokola te gonadotropinima koji su korišteni u liječenju, jajnim stanicama dobivenim aspiracijom, zamecima te stopi implantacije. Kriteriji uključivanja bili su BMI <30 kg/m2, trajanje neplodnosti 1-5 godina, uredan spermiogram partnera, Poseidon kriteriji. Kriteriji isključivanja bili su endometrioza, bolesti štitnjače, Cushingov sindrom, hiperprolaktinemija i tumori koji luče androgene.
REZULTATI: Stopa implantacije za skupinu 1 bila je 17,9%, a za skupinu 2 33,3%. Unutar skupine 1 stopa implantacije za agonističke protokole bila je 23%, a za antagonističke protokole 13,3%. Za skupinu 2 stopa implantacije za agonističke protokole bila je 28,6%, dok je za antagonističke protokole bila 36,4%. Analizom podataka 39 pacijentica podvrgnutih ICSI postupku dobiveno je da u skupini 1 prosječno bilo 4,39 jajnih stanica u MII fazi staničnog ciklusa (zrele jajne stanice), dok ih je u skupini 2 bilo 3,75. Unutar skupine 1 pacijentice na agonističkim protokolima su prosječno imale 4,73 zrele jajne stanice, a pacijentice na antagonističkim protokolima 4,08. U skupini 2 pacijentice liječene agonistima GnRH su prosječno imale 4,60 zrelih jajnih stanica, a pacijentice liječene antagonistima GnRH 3,36.
ZAKLJUČCI: Nije pokazana veća uspješnost ni jednog od dva uspoređivana protokola MPO. Potrebno je što ranije započeti liječenje žena s lošom zalihom jajnika kako bi se postigao što bolji ishod. Protokoli s GnRH antagonistima imaju prednost nad agonističkim protokolima zbog jednostavnosti primjene, manje nuspojava te smanjene mogućnosti za nastanak OHSS-a. |
| Abstract (english) | RESEARCH OBJECTIVE: To compare the successfulness of ovarian stimulation protocols (agonist and antagonist protocols) among patients with poor ovarian response to prior stimulation with a good ovarian reserve (group 1 – Poseidon groups 1 and 2) and patients with poor ovarian response to prior stimulation with a bad ovarian reserve (group 2 – Poseidon groups 3 and 4)
MATERIAL AND METHODS: This retrospective study took place at the Department of Gynecology and Obstetrics in KBC Split from 1. January 2015. to 15. June 2017. The data on the duration of infertility, the protocol type and gonadotropins used in treatment were collected from patients' medical histories and from an ART database at the Institute for Human Reproduction and Endocrinology. A total of 46 women, aged 25-42, were included in the study. The inclusion criteria were: BMI <30 kg/m2, the duration of infertility 1-5 years, a normal spermiogram and Poseidon criteria. The exclusion criteria were: endometriosis, thyroid diseaase, Cushong syndrome, hyperprolactinemia and androgen secreting tumors.
RESULTS: The implantation rate in group 1 was 17,9% and in group 2 33,3%. Group 1 agonist protocols had an implantation rate of 23 %, while group 1 antagonist protocols had an implantation rate of 13,3%. Group 2 agonist protocol implantation rate was 28,6% and group 2 antagonist protocol implantation rate was 36,4%. By analyzing the data of 39 patients that underwent the ICSI procedure it can be seen that group 1 had 4,39 MII (mature) oocytes on average and group 2 had 3,75. Group 1 patients on agonist protocols had 4,73 mature oocytes on average, while group 1 patients on antagonist protocols had 4,08. Group 2 patients treated with GnRH agonist had 4,60 mature oocytes on average and group 2 patients treated with GnRH antagonists had 3,36 mature oocytes on average.
CONCLUSION: The compared protocols show similar success rates. An early start with ART in women with POR remains the only choice for successful treatment. The GnRH antagonist protocols have an advantage over the GnRH agonist protocols due to their ease of use, less side effects and a decreased chance of OHSS. |
