| Abstract | Cilj istraživanja: Atrezija jednjaka je anomalija koja hitnoćom, egzaktnim radom, osjetljivim postoperativnim vođenjem i potrebom za dugotrajnim tretmanom i kontrolama, odskače od ostalih anomalija. Uz ovu anomaliju često postoje pridružene anomalije, osobito anomalije srca. Klinički pregled i radiološka dijagnostika osnova su donošenja ispravne dijagnoze. Rano prepoznavanje ove anomalije od izuzetnog je značaja prvenstveno zbog činjenice da je ovo po život ugrožavajuća anomalija čija rana dijagnoza i operacijski zahvat smanjuju komplikacije te poboljšavaju ishod. Cilj ovog istraživanja je odrediti epidemiološke, demografske i kliničke karakteristike bolesnika operiranih zbog atrezije jednjaka te ih usporediti s ostalim relevantnim studijama. Ispitanici i metode: U vremenskom razdoblju od siječnja 1991. do rujna 2014. retrospektivno su pregledane povijesti bolesti 46 bolesnika operiranih zbog atrezije jednjaka. Podatke smo prikupili istraživanjem pisanog protokola Odjela za dječju kirurgiju, Odjela za neonatologiju, JILD-a Kliničkog Bolničkog Centra Split te arhive povijesti bolesti. Svakom ispitaniku analizirani su sljedeći parametri: datum rođenja, spol, tjelesna težina pri porodu, operacijski zahvat, tip anomalije, preživljenje, rane i kasne komplikacije.
Rezultati: Atrezija jednjaka bila je češća kod ispitanika ženskog spola (60%). Najčešći tip atrezije jednjaka prema Vogtovoj klasifikaciji bio je je 3B tip (92%). Ukupni mortalitet iznosio je 35%, uz napomenu da je mortalitet prije uvođenja Jedinice intenzivnog liječenja iznosio 80%, a nakon uvođenja svega 14%. Upala pluća bila je najčešća rana komplikacija, dok su najčešće kasne komplikacije bile disfagija (76%) i striktura anastomoze (26%). Kardiovaskularne anomalije su najčešća kongenitalna popratna malformacija i čine 45% svih pridruženih anomalija, a prisutne su u 30% djece s atrezijom jednjaka.
Zaključci: Rano prepoznavanje ove anomalije od izuzetnog je značaja prvenstveno zbog činjenice da je ovo po život ugrožavajuća anomalija čija rana dijagnoza i operacijski zahvat smanjuju komplikacije te poboljšavaju ishod. Za preživljene djeteta nužan je multidisciplinarni pristup i prepoznavanje pridruženih anomalija. Osim rane dijagnostike i samog operacijskog zahvata za preživljenje je od presudne važnosti intezivna poslijeoperacijska skrb. |
| Abstract (english) | Objectives and background: Esophageal atresia is an anomaly that stands out from other anomalies in view of emergency, exact work, delicate postoperative treatment and the need for long-term treatment and control. With this anomaly, other anomalies often associate, particularly heart anomalies. Clinical examination and radiologic diagnosis are the basis for making the right diagnosis. Early recognition of this anomaly is of great importance, primarily due to the fact that this is a life-threatening anomaly whose early diagnosis and surgery reduces complications and improves the outcome. The aim of this study was to determine the epidemiological, demographic and clinical characteristics of patients operated for esophageal atresia and compare them to other relevant studies.
Patients and methods: In the period from January 1991 to September 2014 the medical history of 46 patients treated for esophageal atresia were retrospectively reviewed. Data was collected from protocols of the Department for Pediatric Surgery, the Department of Neonatology and ICU Split University Hospital archives and the history of the disease. Each subject was analyzed by the following parameters: date of birth, sex, weight at birth, surgery, type of anomaly, survival, early and late complications.
Results: Esophageal atresia was more frequent with female respondents (60%). The most common type of esophageal atresia according to the Vogts classification was the type 3B (92 %). Overall mortality was 35%, noting that the mortality before the introduction of the Intensive Care Unit was 80%, and after the introduction only 14%. Pneumonia was the most common early complication, while the most common late complications were dysphagia (35%) and anastomotic stricture (12%). Cardiovascular anomalies were the most common congenital malformations and account for 45% of all associated anomalies, and they are presented in 30% of the children with esophageal atresia.
Conclusions: Early recognition of this anomaly is of great importance, primarily due to the fact that this is a life - threatening anomaly whose early diagnosis and surgery reduces complications and improve the outcome. For child survival a multidisciplinary approach and recognition of associated anomalies is necessary. In addition to early diagnosis and the surgery intensive postoperative care is crucial for survival. |
