Naslov rada: Problemi vezani uz lijekove u procesu upravljanja terapijom Cilj istraživanja: Cilj je ovog istraživanja obraditi prikupljene slučajeve problema vezanih uz lijekove (DRP) koji su evidentirani kroz PCNE klasifikacijsku shemu u sljedećim ljekarničkim ustanovama: Ljekarne PABLO, Ljekarne Vaše zdravlje, Ljekarne Zagrebačke županije, ZU Mandis te Ljekarna Splitsko-dalmatinske županije „Meje“. Analizirane su sve domene PCNE klasifikacijske sheme u prikupljenim slučajevima problema vezanih uz lijekove, a koje su zabilježene u strukturiranom razgovoru s pacijentima, uz pomoć računalnog programa „Excel“. Iz dobivenih rezultata utvrdili smo koje su najčešće vrste, uzroci, intervencije te ishodi problema vezanih uz lijekove, kao i usporedili iste sa dobivenim rezultatima iz već provedenih studija u drugim ljekarničkim ustanovama u svijetu. Metode i ispitanici: Temelj ovog istraživanja bili su materijali prikupljani u ljekarničkim ustanovama s područja RH, (Ljekarne PABLO, Ljekarne Vaše zdravlje, Ljekarne Zagrebačke županije, ZU Mandis te Ljekarna Splitsko-dalmatinske županije „Meje), koje su pomoću PCNE klasifikacije evidentirale probleme vezane uz lijekove u procesu upravljanju terapijom. Ti su podaci obrađeni u programu „Excel“ te su dobiveni rezultati koji nam pokazuju koji su najučestaliji uzroci, vrste problema te poduzete intervencije . Naposljetku se uspoređuju rezultati dobiveni iz obrađenih prikupljenih materijala problema vezanih uz lijekove s rezultatima iz pretraživanih akademskih članaka s relevantnim studijama na temu problema vezanih uz lijekove. U istraživanje su bili uključeni pacijenti koji su nasumično odabrani i dobrovoljno pristali na ispitivanje prilikom dolaska u ljekarnu Rezultati: U istraživanju je sveukupno bilo 100 slučajeva problema vezanih uz lijekove, (eng. Drug related problems-DRP). Najčešći je terapijski problem bila Učinkovitost terapije, u 54% slučajeva, slijedi ga Sigurnost pacijenta sa 34% zastupljenosti te na posljednjem mjestu Ostali problemi, u 12% slučajeva. Najčešći uzrok problema vezanih uz lijekove bio je C1-Odabir lijeka, prisutan u 28,57% slučajeva, od čega je najzastupljeniji bio C1.4-Odabir neprikladne kombinacije lijekova i/ili biljnih lijekova, zabilježen u 21 slučaju. Najčešće provođena intervencija je bila ona na Nivou pacijenata, I2, koja je izvršena u 35,85% slučajeva, a najviše se interveniralo Savjetovanjem pacijenata, I2.1, u 46 problema vezanih uz lijekove. Intervencija je prihvaćena u 95% problema vezanih uz lijekove, a u najviše slučajeva je to bila A1.1-Intervencija je prihvaćena i potpuno implementirana, u 69 slučajeva. Intervencija nije bila prihvaćena u 2% DRP, a razlog je u oba slučaja bio Nepostignut dogovor, A2. Status problema vezanih uz lijekove Riješen je u 58% slučajeva, O1. Djelomično riješenih DRP je 20%, O2, a u 18% slučajeva status problema je Nepoznat, O0. Neriješenih problema je 4%, O3; razlog je u 3 problema bila Pacijentova nesuradnja, O3.1, a u 1 slučaju Liječnikova nesuradnja, O3.2. Od 90 problema vezanih uz lijekove u kojima se intervencija provodila na više razina, 53 problema je imalo Riješen status, (58,88%), a u 2 slučaja status je bio Neriješen, 2,22%. S druge strane, u preostalih 10 problema vezanih uz lijekove u kojima je intervencija provedena na 1 razini, 50% problema je imalo Riješen status, a 30% Neriješen status. Zaključci: Najčešći uzrok problema vezanih uz lijekove bio je Odabir lijeka, u 28,57% slučajeva, među kojima se najviše ističe Neprikladna kombinacija lijekova i/ili biljnih lijekova, što pokazuje da je potreban sveobuhvatniji, bolji i detaljniji pregled pacijentove terapije od strane liječnika primarne zdravstvene zaštite i liječnika specijalista koji propisuju terapiju, te ljekarnika koji izdaju lijekove. Najčešće provođena intervencija je bila ona na Nivou pacijenata, koja je izvršena u 35,85% slučajeva, što govori da su ljekarnici bili veoma aktivni u savjetovanju pacijenata u vezi njihove terapije, davanju informacija te slanjem pacijenata liječniku. Takvi podaci su značajni jer pokazuju koliko su važne komunikacijske vještine ljekarnika u razgovoru s pacijentima i kako ih je potrebno stalno usavršavati s ciljem postizanja još boljih rezultata u rješavanju terapijskih problema. Treba istaknuti kako su intervencije na Nivou lijeka imale manji postotak zastupljenosti od očekivanog, (22,64%), čemu je uzrok zakonski okvir i činjenica da je ljekarnicima dozvoljeno jako malo intervencija na Nivou lijeka, a upravo bi u toj domeni ljekarnici mogli značajno pomoći u rješavanju problema veznih uz lijekove te spriječiti nastanak novih. Status problema vezanih uz lijekove je bio Riješen u 58% slučajeva. Ovi rezultati govore kako je potrebno aktivnije pristupiti rješavanju problema vezanih uz lijekove od strane cijelog tima zdravstvenih radnika te uspostaviti što bolju svakodnevnu komunikaciju između liječnika i ljekarnika. U istraživanju je utvrđeno da su terapijski problemi izuzetno česti te da je kod svakog pacijenta utvrđen ili potencijalan ili stvarno prisutan problem. Ako stremimo cilju da se na razini cijelog zdravstva što više djeluje na promicanju i postizanju racionalne, sigurne i učinkovite farmakoterapije bez terapijskih problema, ključno je na vrijeme prepoznati i rješavati terapijske probleme te motivirati ljekarnike da budu otvoreniji u suradnji s drugim zdravstvenim djelatnicima, kako bi zajedno doprinijeli sigurnijem i uspješnijem liječenju svih pacijenata.