| Abstract | Uvod: Iako su poznate mnogobrojne pozitivne karakteristike dojenja, korištenje nadomjesne
prehrane je široko rasprostranjeno širom svijeta te velik broj novorođenčadi nakon rođenja
dobiva formulu. 1991. godine u Hrvatskoj se započinje provoditi program promicanja
dojenja SZO-a/UNICEF-a pod nazivom “Rodilišta – prijatelji djece“ koji snažno sugerira da
su aktivnosti povezane s dojenjem tijekom boravka u bolnici važne za kasnije dojenje.
Sukladno zlatnom standardu Svjetske zdravstvene organizacije koji preporuča isključivo
dojenje prvih 6 mjeseci, a zatim nastavak dojenja tijekom 2 godine i dulje, Korak 6 podupire
isključivo dojenje novorođenčadi u rodilištu i zabranjuje primjenu ikakve hrane ili pića već
samo majčino mlijeko, osim ako to nije medicinski opravdano.
Ciljevi: Ustanoviti u kojoj mjeri, kada i koja nadomjesna hrana se daje zdravoj, donošenoj
novorođenčadi na Klinici za ženske bolesti i porode, KBC Split, kao i zbog čega se nadohrana
daje novorođenčadi te u kojem se omjeru nadohrana daje iz medicinsko opravdanih, odnosno
nemedicinskih razloga. Evaluirati je li karakteristike majki, karatkteristike djeteta i praksa u
rodilištu utječu na davanje nadohrane u rodilištu.
Ispitanici i metode: Kohortna deskriptivna studija. Istraživanjem su obuhvaćene 342
ispitanice koje su rodile na Klinici za ženske bolesti i porode KBC Split od 06.04.-
30.07.2011.godine. Podaci su prikupljeni pomoću Tablica prehrane novorođenčeta u rodilištu
i UNICEF-ovog upitnika za praćenje inicijative „Rodilište – prijatelj djeteta“ te su obrađeni
metodom deskriptivne statistike, a za kategorijske podatke i testiranje razlika u proporcijama
korišten je T test za nezavisne uzorke, Mann – Whitney U test i Hi kvadrat test (χ2), dobivene
vrijednosti smatrane su značajnima ako je P<0.05.
Rezultati: Od ukupnog broja, u prvih 48 sati 49,5%, a tijekom čitavog boravka u rodilištu
62,8% novorođenčadi je primilo nadohranu, s medijanom broja sati od poroda kada je prvi put
dana nadohrana od 24,5 sati (raspon 1-115 sati). Novorođenčadi je u 94,1% slučajeva davano
umjetno mlijeko tzv. formula, a 5,9% majki nije bilo obaviješteno o davanju nadohrane
njihovom novorođenčetu. Kao najčešće razloge nadohrane, majke su navele nedostatak
mlijeka (49,8%), plač djeteta (35,5%), umor/bol zbog carskog reza (11,5%), djetetov gubitak
na težini (10,6%) te bolne bradavice (10,1%). Od navedenih razloga, samo 24,6% nadohrana
bilo je medicinski opravdano za zdravu, donošenu djecu, dok je čak 75,4% nadohrana dano iz
nemedicinskih razloga. Statistički značajna razlika, pozitivno povezana s nadohranom
novorođenčadi, pronađena je kod prvorotki (χ2=7,8; P=0,005), kod rodilja koje su rodile
carskim rezom u općoj anesteziji (χ2=31; P<0,001), kod rodilja koje su prilikom prvog
kontakta dijete dobile umotano (χ2=6,9; P=0,009), kod rodilja koje su prestale pušiti za
vrijeme trudnoće (χ2=8,6; P=0,014), kod rodilja koje su same odlučile davati dudu varalicu (χ2=6,55; P=0,038) ) te kod djece sa težinom ≥4000 grama (χ2=4,7; P=0,093). Medijan
mjeseci dojenja u prethodnoj trudnoći u skupini rodilja koje su nadohranjivale djecu za 3
mjeseca je kraći nego u skupini rodilja koje su isključivo dojile djecu (Z=2,9; P=0,004), a
medijan vremena nakon poroda kada je dijete prvi put sisalo u skupini rodilja koje su
nadohranjivale djecu bio je za 1,5h je veći nego u skupini rodilja koje su isključivo dojile
(Z=2,3; P=0,021).
Zaključak: U ovom istraživanju uočena je visoka stopa davanja nadomjesne prehrane
novorođenčadi tijekom boravka u rodilištu, osobito iz nemedicinskih razloga. Također, na
nadohranu novorođenčadi utječu i sociodemografske karakteristike majke i djeteta, kao i
praksa u rodilištu, što nas upućuje na potrebu daljnjeg provođenja inicijative „Rodilište - prijatelj
djeteta“ i punu implementaciju, kako šestog, tako i svih deset koraka inicijative. |
| Abstract (english) | Introduction: Although the importance of breastfeeding is well known, the use of breast milk
substitutes is widespread around the world and a large number of infants recieve formula in
the maternity hospital. In 1991, Croatia started to implement the WHO/UNICEF program to
promote breastfeeding - Baby-Friendly Hospital Initiative (BFHI), which strongly suggests
that activities associated with breastfeeding during the hospital stay are important for later
breastfeeding. In accordance with the gold standard of exclusive breastfeeding for the first 6
months, then continued breastfeeding for 2 years or more, Step 6 supports exclusive
breastfeeding for newborns and prohibits breast milk substitutes, unless medically
indicated.
Objective: To determine to what extent, when and why is supplementation given to healthy,
term infants at the Department of Obstetrics and Gynecology at the University Hospital Split,
and in what proportion is supplementation medically justified or given for non-medical
reasons. To evaluate whether characteristics of mothers, children and hospital practices effect
giving supplemental feeding on the maternity ward.
Respondents and Methods: Cohort descriptive study. The research included 342 mothers
who gave birth at the Department of Gynecology and Obstetrics in Split from 06.04.-
30.07.2011. Data were collected using Newborn feeding charts on the maternity ward and
UNICEF questionnaires for monitoring the BFHI. Data were processed using descriptive
statistics, and for categorical data and testing differences in proportion T test for independent
samples, Mann - Whitney U test and Chi-square test (χ2). Obtained values were considered
significant if P <0.05.
Results: During the first 48 hours and entire hospital stay 49.5% and 62.8% of infants,
respectively, received supplements, with the median number of hours from birth when it was
first given being 24.5 hours (range 1-115 hours). In 94.1% of cases, newborns were given
artificial milk (formula), of which 5.9% of mothers had not been notified. As the most
common reasons for supplementing, mothers stated lack of milk (49.8%), baby crying
(35.5%), fatigue/pain due to cesarean section (11.5%), newborn weight loss (10.6%) and sore
nipples (10.1%). Of all the given reasons, only 24.6% were medically indicated, while 75.4%
of supplementats were given for non-medical reasons. A statistically significant difference,
positively associated with supplemental feeding was found in primiparas (χ2=7.8, P=0.005),
women who delivered by cesarean section under general anesthesia (χ2=31, P<0.001),
women who recieved the newborn wrapped during the first contact (χ2=6.9, P=0.009),
women who quit smoking during pregnancy (χ2=8.6, P=0.014), women who intended to
give a pacifier to their newborns (χ2=6.55, P=0.038) and in children weighing ≥4000 grams (χ2=4.7, P=0.093). The median number of months breastfeeding in the previous pregnancy in
the group of mothers who supplemented their newborn was 3 months shorter than in the group
of mothers who exclusively breastfed their newborns (Z=2.9, P=0.004) and the median time
after birth when the child first suckled in the group of mothers who supplemented their
newborn was 1.5 hours longer than in the group of mothers who exclusively breastfed (Z=2.3,
P=0.021).
Conclusion: In this study, we found high rates of supplemental feeding of newborns during
their stay in the maternity ward, especially for non-medical reasons. In-hospital formula
supplementation is influenced by socio-demographic characteristics of the mother and child,
as well as by maternity ward practices, which indicates the need for further implementation of
the “Baby-Friendly Hospital“ Initiative, especially full implementation of the sixth step. |
