Abstract | Sustavi upravljanja okolišem skup su mjera i ciljeva ukomponiranih u određeni plan ili program koji prolazi redovitu reviziju, dopunu i analizu, a njihov je cilj implementacija istih u strategiju i plan industrija ili drugih institucija kako bi spomenuti postali sastavnim dijelom njihove djelatnosti. Provođenje EMS sustava industrijama pomaže u ostvarivanju ciljeva zaštite okoliša, ali i bolje pozicioniranje na tržištu. Dakle, esencija takvih sustava je djelovanje industrije na ekološki, ekonomski te socijalno najprihvatljiviji način, uz minimalan utjecaj djelatnosti na okoliš i njegove sastavnice, što pomaže industriji pozicioniranje u sferi održivog razvoja. EMS sustave industrije u svoj plan i program implementiraju ovisno o njihovoj djelatnosti i o aspektima okoliša, odnosno ovisno o utjecaju učinaka djelatnosti na okoliš koji se determiniraju metodama identifikacija. Metode identifikacije uključuju lančanu metodu koja definira aspekte okoliša kroz životni ciklus, odnosno kroz lanac proizvodnje od ulaska sirovine do distribucije i raspolaganja na tržištu. Nadalje, metoda identifikacije materijala odnosi se na tvari, uključujući i one opasne koje su korištene u proizvodnji. Metoda u skladu sa zakonskim propisima stavlja naglasak na provođenje zakonskih zahtjeva koji su predloženi od strane vlade i lokalnih agencija za zaštitu okoliša. Zaključno, metoda dijagrama toka procesa definira se kao segregiranje cjelokupnog organizacijskog sklopa na manje podjedinice koje ga čine zajedno s njihovim pripadajućim procesima. Svaka od tih jedinica detaljno se analizira i na taj način izvrši identifikacija određenih aspekata na okoliš u pojedinom procesu uzimajući u obzir emisije u okoliš, izvor sirovine, korištenje energije, generirani otpad ili drugi određeni nusproizvod. Kad se jednom EMS sustav implementira u program industrije, on se redovito mora ažurirati i obnavljati te revidirati. Kako bi takav sustav bio produktivan, potrebna je usklađenost sa zakonskom legislativom države s kojom spomenuti mora biti u interakciji. Takvim pristupom povećava se produktivnost i svrsishodnost spomenutog te se u takvoj sinergiji povećava stupanje energetske učinkovitosti i neovisnosti, što pridonosi povećanju ekološkoga standarda regije. |