Abstract | Članstvo u Europskoj uniji Hrvatskoj je donijelo velik broj promjena, a s vremenom će ih biti još više. Ulazak u Europsku uniju nameće određene norme ponašanja države, građana i gospodarskih subjekata, ali istodobno ostavlja dovoljno prostora za očuvanje nacionalnog identiteta brojnih hrvatskih posebnosti. Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska je počela primjenjivati zajedničke propise, provoditi zajedničke politike, trošiti zajednička sredstva fondova Europske unije i funkcionirati kao dio jedinstvenog tržišta od pola milijarde ljudi. Pristupanje sa sobom donosi i pravila igre koja na tom tržištu postoje, a koja treba poštivati. Republika Hrvatska se niz godina pripremala za ulazak u Europsku uniju. Te pripreme obuhvaćale su zakonodavne i institucionalne prilagodbe koje se vidljivo odražavaju na naše gospodarstvo i društveno okruženje. Proces pristupanja zahtijevao je i ispunjavanje niza kriterija i obveza čime je Hrvatska radila na ostvarivanju istih prava koja imaju i ostali građani Europske unije, poput slobode da žive, rade i obrazuju se u drugim državama Europske unije. Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska je stekla brojne pogodnosti i prednosti, a bitno je istaknuti 4 temeljne slobode: sloboda kretanja roba, sloboda kretanja radnika, pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga te sloboda kretanja kapitala. Procjena izravnih financijskih učinaka pokazala je da bi u prve tri godine članstva u Europskoj uniji Hrvatska mogla očekivati najmanje 2 milijarde eura transfera. Tako bi uplata u proračun Europske unije iznosila oko 1,6 milijardi eura te bi prema tome pozicija Hrvatske bila pozitivna i u prosjeku iznosila 0,2 posto bruto nacionalnog dohotka godišnje. Dok bi s druge strane, neto financijski učinak na državni proračun mogao biti negativan u prvim godinama članstva. Unatoč tome, negativni će učinak pristupanja na državni proračun dugoročno slabiti kada se ostvare pozitivni učinci promjene u strukturi državnih rashoda. |