Abstract | Cijeli svoj život pojedinac donosi odluke. Ekonomija u suštini promatra pojedinca, kako se
ponaša, kako donosi odluke i kako njegovo ponašanje u konačnici utječe na ostale sudionike na
tržištu. Prema klasičnoj teoriji, pojedinac je smatran homo oeconomicusom, odnosno sve
donesene odluke u skladu su s ekonomskom racionalnošću i maksimizacijom koristi. Međutim,
razvijanjem bihevioralne ekonomije model racionalnog čovjeka zamijenjen je modelom
stvarnog čovjeka. Ljudi donose odluke, a u tom su procesu pod utjecajem događaja iz okoline.
Na njih utječe mjesto, vrijeme i način donošenja odluka te njihove emocije. Bihevioralna
ekonomija kroz psihološke, kognitivne, emocionalne i kulturne čimbenike promatra donesene
odluke pojedinaca. Cilj ekonomije i bihevioralne ekonomije je isti, a to je razumijevanje
ekonomskih odluka pojedinaca. Bihevioralna ekonomija istražuje granice racionalnosti ljudi, a
rezultati se mogu primijeniti u gotovo svim područjima odlučivanja i ljudskog života općenito.
Iz tog saznanja javlja se uska veza bihevioralne ekonomije i javnih politika. Javne su politike
kontinuirani procesi u čijem oblikovanju, provedbi, praćenju i poboljšavanju sudjeluju sve
društvene snage – predstavnici javnog, poslovnog i civilnog sektora. Cilj javne politike jest
postizanje rješenja za javno definirane ciljeve, a sve to za dobrobit pojedinca odnosno
zajednice. U oblikovanju ciljeva javnih politika ključna je analiza postojećeg stanja zajednice,
formiranje i analiza problema te jasno definiranje poželjnog budućeg stanja. U posljednje
vrijeme sve više vlada oslanja se na bihevioralnu ekonomiju kako bi se potaknula društveno
poželjna ponašanja i razvila rješenja prilagođena potrebama i navikama ljudi. Sve više vlada
shvaća važnost takvih razmatranja i donošenja odluka te osniva posebne timove za primjenu
bihevioralne ekonomije u kreiranju javnih politika, odnosno organizacije koje potiču pojedince
na određenu akciju koja pridonosi dobrobiti zajednice. |