Pasivna gradnja nalaže poštivanje određenih pravila i normi kako bi zgrada u cjelini uspješno funkcionirala po pasivnim principima. Iako se pojavila tek prije dvadesetak godina, principi pasivne gradnje vuku korijene iz starih metoda tradicionalnog oblikovanja koje se javljaju kroz čitavu povijest čovječanstva, pa i prije razvoja građevinarstva i arhitekture kao struke. Rad je podijeljen na tri tematske kategorije. U prvoj kategoriji analizirana je tradicionalna stambena izgradnja od najstarije zabilježene povijesti čovjeka pa sve do 20. stoljeća. Pobliže je objašnjen povijesni razvoj stambenih navika ljudi, počevši od onih prapovijesnih, prije pojave same izgradnje objekata. Nastavlja se dalje po vremenskoj crti preko paleolitika i mezolitika, kada se javljaju prve organizirane strukture izgradnje naselja, koncentrirajući se na termičke aspekte gradnje u ono doba, te neke bitne aspekte koji proizlaze iz činjenice da su ljudi okruženi prirodom koja na njih utječe. Ti aspekti tada su bili nezanemarivi, a usprkos razvoju tehnologije i mehanizacije, koji su ljude kroz vrijeme fizički odvojili i zaštitili od prirode koja ih okružuje, isti aspekti vrijede i danas, te se kroz analizu u ovom poglavlju pokušava skrenuti pozornost na važnost prirodnoga okruženja pri izgradnji zgrada za život, i ukazati na očitu poveznicu tih aspekata s aspektima današnje pasivne gradnje. Druga kategorija opisuje elemente suvremene stambene izgradnje koja uzima maha u 20. stoljeću kao rezultat razvoja tehnologije i građevinarstva, s naglaskom na one elemente koji se koncentriraju na energetsku efikasnost i veći stupanj povezanosti arhitekture zgrada i čovjeka s prirodom uz minimalan utjecaj na okoliš prilikom izgradnje i korištenja zgrade. Uz neke bitne oblike izgradnje i tehnološke inovacije koje pomažu smanjenju potrošnje energije i povećanoj udobnosti življenja, spomenuti su i neki od najbitnijih inženjera i arhitekata koji su svoj život posvetili unaprjeđenju života u zgradama i razvoju građevinarstva do onoga niskoenergetskog. U posljednjem poglavlju analizirani su suvremeni oblici niskoenergetske gradnje, s naglaskom na pasivnu gradnju, koja ima čvrsto utemeljena pravila izgradnje i u današnje je doba najisplativiji i najdostupniji oblik niskoenergetske gradnje, te se zbog toga sve više popularizira i širi čitavim svijetom. U analizi niskoenergetskih oblika gradnje skreće se pažnja na poveznice određenih elemenata s tradicionalnom stambenom izgradnjom i stambenom izgradnjom 20. stoljeća. Također se navode i opisuju tehnološki elementi kojih u prošlosti nije bilo i zbog kojih suvremena niskoenergetska gradnja zaista funkcionira i polako postaje presedan za gradnju novih objekata.