Aktivan ţivotni stil moţe uvelike unaprijediti kvalitetu ţivota u različitim aspektima. U prvom se redu to odnosi na ples. U početku se ples smatrao motoričkom reakcijom na odreĎene emocije (veselje, strah, mrţnju, ljubav) koje su kasnije evoluirale u odreĎeni ritmički obrazac te se pretvorile u ples. Prateći povijesni razvoj, danas se ples moţe definirati kao spoj fizičke aktivnosti i neke vrste zabave. U društvu se kroz stoljeća i tisućljeća plesni arhetipovi pojavljuju u raznim oblicama te je zanimljivo ustanoviti koja se vrsta jače ističe, zapušta ili potiskuje u pojedinim kulturno-civilizacijskim krugovima. Pojedine plesne vrste objedinjuju opći kulturno-povijesni i društvenopolitički osvrt. U plesnoj umjetnosti nezaobilazno je ime Ane Maletić, hrvatske plesne umjetnice, koreografkinje i pedagoginje. „Škola suvremenog plesa Ane Maletić“ osnovana je 1954. godine na europskoj tradiciji modernog plesa, od kada promiče suvremeni odgojni ples prema učenju Rudolfa Labana. Povijest plesa sadrţi povijest najvaţnijih starih civilizacija, počevši od prvobitne plesne kulture koja je već odavno izumrla. Ovdje se podrazumijevaju Mezopotamija, Egipat, stari Hebreji, antička Grčka, Etruščani, Rim i Iliri. Povijest plesa obuhvaća i stare civilizacije čija se plesna kultura, odnosno tradicija odrţala u neprekidnom razvoju sve do danas te zemlje čiji su se tradicionalni plesovi sačuvali prvenstveno zbog njihova geografskog poloţaja ili kulturno-povijesnih uvjeta. Indija, Kina, Japan, Indonezija i Indokina jedne su od njih. Samim time moţe se zaključiti da je ples uvijek bio neraskidivo vezan za običaje i kulturu ţivota pojedinih naroda od rane povijesti pa sve do danas.