Title Epizootiološke i epidemiološke osobitosti ličinke III stupnja oblića Anisakis spp. u Jadranskom moru i priobalju Title (english) Epizootiologic and epidemiologic characteristics of stage III Anisakis spp. Nematode larvae in the Adriatic sea and coastal area Author Vedran Poljak Mentor Ivona Mladineo (mentor)Mentor Boris Antunović (komentor)Committee member Nada Krstulović (predsjednik povjerenstva)Committee member Ivona Mladineo (član povjerenstva)Committee member Mladen Smoljanović (član povjerenstva)Granter University of Split Defense date and country 2013-03, Croatia Scientific / art field, NATURAL SCIENCES Universal decimal classificationUDC ) 59 - Zoology Abstract U prvom dijelu ove disertacije predstavljeni su rezultati istraživanja oblića Anisakis spp. (Dujardin, 1845) u parateničnim domaćinima. Za epizootiološko istraživanje uzorkovano je šest ribljih vrsta: inćun (Engraulis encrasicolus), srdela (Sardina pilchardus), oslić (Merluccius merluccius), pišmolj (Merlangius merlangus), plavica (Scomber japonicus) i tunj (Thunnus thynnus) te jedna vrste glavonošca (Illex coindetii) na području srednjeg dijela istočnog Jadranskog mora tijekom višegodišnjih ribarstveno-bioloških istraživanja (N = 559) i tijekom jednogodišnjeg sezonskog uzorkovanja (N = 600). U drugom dijelu uzorci za epidemiološko istraživanje priobalne populacije prikupljeni su tijekom rutinskih krvnih pretraga pučanstva na području srednje Dalmacije. Rezultati ELISA testa pokazali su ukupnu seroprevalenciju od 1,83% IgE titra na antigene oblića Anisakis spp. u krvnom serumu zdravih donora hrvatskog priobalja. Kod populacijskih podskupina A (otoci) i B (grad Split) utvrđene su različite (A = 3,5%; B = 1,5%) stope seroprevalencije, dok u kontrolnoj skupini C (Dalmatinska zagora) nisu registrirani seropozitvni ispitanici.
Rezultati pokazuju prisutnost (P = 14,2–100%) ličinki roda Anisakis u svim istraživanjem obuhvaćenim ribljim vrstama i jednoj vrsti glavonošca, iz kojih je izolirano 3 794 anisakidnih ličinki. Ekološki parametri infekcije pokazuju sezonski karakter s najvišim vrijednostima u toplom dijelu godine. U svih istraživanih vrsta postoji pozitivna korelacija između dužina domaćina i abundancije anisakidne infekcije, osim u tunja iz kaveznog uzgoja, gdje je inače primjećen ukupni pad nametničkih vrsta na kraju uzgojnog ciklusa. Molekularnom karakterizacijom 77 ličinki izuzetih za molekularnu identifikaciju oblića Anisakis spp. 74 ličinke (96,1%) identificirane su kao Anisakis pegreffii, a tri ličinke (3,9%) kao Anisakis simplex. Primjena mjera koje otklanjaju biološku opasnost uz komunikaciju sa svim dionicima (ribari, stanovništvo i zdravstveni djelatnici) može smanjti rizik od nametničke infekcije (anisakidoze) kod ljudi.
Abstract (english) In the first part, this doctoral thesis presents the results of a study of Anisakis spp. nematodes (Dujardin, 1845) in paratenic hosts. Six fish species: anchovy (Engraulis encrasicolus), sardine (Sardina pilchardus), hake (Merluccius merluccius), whiting (Merlangius merlangus), chub mackerel (Scomber japonicus) and tuna (Thunnus thynnus); and one cephalopod (Illex coindetii) were sampled for epizootiologic analysis within the central territory of eastern Adriatic over the course of multiannual fishing and biological research (N = 559) and one-year seasonal sampling (N = 600). In the second part samples for an epidemiological investigation of the coastal population were collected from routine population blood testing from the central Dalmatia. ELISA test results showed an overall seroprevalence of 1,83% IgE titer to Anisakis spp. nematode antigens in the blood sera of healthy blood donors from the Croatian coast. In population subgroups A (islands) and B (City of Split), diverse seroprevalence rates were documented (A = 3.5%; B = 1.5%), whilst the control group C (Dalmatian Zagora) recorded no seropositive examinees.
Results have shown the presence (P = 14.2–100%) of genus Anisakis larvae in all sampled fish and one cephalopod species, in total 3,794 larvae. Environmental infection parameters have shown a seasonal character with the highest values during the warm season. In all studied species, a positive correlation was established between the length of the host and abundance of anisakid infection, with the exception of cage-reared tuna, where usually a general decrease in parasite species was noted at the end of the rearing cycle. Molecular characterization of 77 Anisakis spp. nematode larvae, has shown that 74 (96.1%) were identified as Anisakis pegreffii, whilst three larvae (3.9%) belonged to Anisakis simplex. Application of the measures that eliminate biological hazards and better communication with all stakeholders (fishermen, residents and health care workers) could reduce the risk of parasitic infection (anisakidoses) in man.
Keywords
nametnik
oblić
Anisakis spp.
paratenični domaćin
Jadransko more
anisakidoza
priobalje
seroprevalencija
Keywords (english)
parasite
nematode
Anisakis spp.
paratenic host
Adriatic Sea
anisakidoses
coastal area
seroprevalence
Language croatian URN:NBN urn:nbn:hr:226:278882 Promotion 2013 Study programme Title: Applied Marine Sciences Catalog URL http://libar.svkst.unist.hr/cgi-bin/unilib.cgi?form=D1150305001272 Type of resource Text File origin Born digital Access conditions Closed access Terms of use Created on 2021-05-10 06:35:32
