Ludwig van Beethoven je jedan od najvećih kompozitora klavirske literature, konkretno sonata. Tijekom školovanja poslušala sam veliki broj njegovih sonata i moram priznati da me niti jedna nije u potpunosti zaintrigirala poput „Les Adieux“. Od prvog slušanja shvatila sam da je navedena sonata upravo ona koju bih voljela proučavati i radom na njoj barem zagrepsti ispod površine, te osjetiti i shvatiti barem dio kompleksnih emocija kojima je prožeta. Ovom analizom pokušat ću raščlaniti njenu formu, riješiti tehničke poteškoće i objasniti načine i vježbe koje sam koristila prilikom svladavanja tehničkih pojedinosti. Iznijet ću svoju interpretaciju i detalje koje sam uočila prilikom rada na sonati. Po svojoj strukturi sonata ne spada u iznimke i u sonate kompleksnije forme. Međutim, tema koja se obrađuje je iznimno emocionalna. Odlazak drage osobe i osjećaji koji čovjeka prožimaju u njenom odsustvu svakodnevna su pojava u životu. Skladatelj je pisanjem ove kompozicije jednu uobičajenu temu predstavio i ispričao na iznimno slikovit i emotivan način. Preko tri stavka dao je važnost i težinu situaciji koja se smatra normalnim u današnje vrijeme, a zapravo ne bi trebala biti tako tretirana i olako shvaćena. Emocije su važan aspekt u navedenoj sonati i upravo preko njih je skladatelj prenio svoje misli.