Namjera ovoga istraživanja bila je istražiti folklornu glazbu sela Samarica koje se nalazi u okolici Čazme, dijelu Moslavine koje je etnomuzikološki nedovoljno istraženo. Moj zadatak je bio istražiti vokalnu i vokalno – instrumentalnu glazbu te kakav je ona imala utjecaj na nekadašnje običaje toga sela i okolice. Ovaj rad se temelji na istraživačkom radu koji se većinom oslanja na vlastito stečeno iskustvo te se najvećim dijelom temelji na kazivanju mojih sugovornica iz sela Samarica. Ideja za ovaj istraživački rad proizašla je iz snimljene kompaktne ploče pod nazivom Samarica, selo od davnina na kojoj su zabilježene neke od tradicijskih pjesama sela koje su nekada činile dio svakodnevice. Pjevačice koje su izvodile tradicijske pjesme snimljene na kompaktnoj ploči su ujedno i moje sugovornice koje danas jednine poznaju folklornu glazbu sela. U svom istraživanju se nisam bazirala samo na odabranom repertoaru koji je snimljen na kompaktnoj ploči već sam istraživala i ostalu folklornu glazbu koja je bila dio starih običaja i svakodnevice Samarice. Također sam istraživala razne zbirke narodnih pjesama moslavačkog kraja i šire kako bih našla varijantne napjeve koji su prema svojoj strukturi, melodiji i tekstu srodni folklornim napjevima Samarice. Razlog istraživanja različitih zbirki i uspoređivanje njihovih napjeva je kako bih dobila uvid koliko su napjevi iz Samarice i samog moslavačkog kraja rasprostranjeni u drugim regijama te kako su neki napjevi jednako tako preuzeti iz drugih regija, prihvaćeni i prilagođeni. Valja spomenuti da je mnogo varijantnih napjeva pronađeno u zbirkama tradicijskih napjeva Središnje Hrvatske i Slavonije. Bitno je spomenuti da su tekstovi dvaju napjeva s kompaktne ploče djelo autorice Marije Križan – Brslanove, a to su Zavičajna i Samarička himna koja svojim naslovom ukazuje da je prihvaćena kao himna sela, a čiji početni stih glasi: „Samarica, selo od davnina (...)“ koji je preuzet za naslov kompaktne ploče. Za ova dva napjeva kojima su melodije preuzete od pjesama Volim svoju dragu Moslavinu i Cvijeće moje, plavi jorgovane možemo reći da su autohtone samaričke pjesme koje će svakako postati dio folklorne glazbene baštine sela. Za vjerodostojan prikaz folklorne glazbe Samarice su zaslužne kazivačice Milka Kovačević, Marija Križan Brslanova, Tereza Križan i Anka Benković koje su svojim razgovorom i pričama iz djetinjstva i mladosti pokušale približiti običaje i crtice iz svakodnevnog života kojih se rado prisjećaju, a danas su dio folklorne baštine.