Opus klavirskih sonata Aleksandra Nikolajeviča Skrjabina u svojoj obimnosti i složenosti predstavlja velik analitički izazov i stoga je izabran kao predmet proučavanja u ovom radu. Ipak, zbog primjerenosti opsega rada, analizirane su prve četiri kompozitorove sonate koje čine logičnu cjelinu (trećinu opusa sonata). Saznanja stečena o njegovom ranom stilu mogu biti znatna pomoć u daljnjem proučavanju njegovog opusa i bez tih znanja je analiza djela nastalih u njegovom kasnom periodu gotovo i nezamisliva. Uz dalek put prijeđen tijekom procesa analize u pogledu velike količine analiziranog materijala, značajni koraci su poduzeti i u pronalaženju adekvatne metode i samog izlaganja rezultata analize. Nakon kratkog pojašnjenja metodologije analize, sonate su analizirane svaka za sebe pri čemu su detaljno proučene harmonijska, strukturalna i motivsko-tematska komponenta te je dat kratki osvrt na ostale muzičke parametre. Nakon pojedinačne analize, ukratko su iznesene bitne generalizacije i uvidi do kojih se došlo i koje omogućuju pobliže upoznavanje stila Skrjabinovog ranog stvaralačkog razdoblja. Na samome kraju rada opisani su postupci koje bi trebalo primijeniti u daljnjem istraživanju Skrjabinovog opusa i čija će primjena rezultirati dubljim uvidom u Skrjabinov glazbeni jezik i misao, kojega on svakako zaslužuje.