| Abstract | U ovome radu nastojat ćemo promotriti Teorijsko-praktičnu metodu za orgulje [Metodo teorico-pratico per organo], jedan od najutjecajnijih udžbenika za orgulje autora Marca Enrica Bossija i njegova suradnika Giovannija Tebaldinija, objavljen u Milanu 1893. godine, a potom i istražiti mogućnosti njegove primjene danas. Svrha ovoga istraživanja ogledat će se u odgovoru na pitanje može li uopće metoda za učenje orgulja stara stotinu i trideset godina koristiti u suvremenoj pedagogiji i, u slučaju da može, na koje sve načine. Predmet ovoga istraživanja poseban je po tome što je većina izvora na talijanskome jeziku, zbog čega sâmo istraživanje iziskuje strpljivo prevođenje s talijanskoga jezika kao i traženje izvora na drugim jezicima radi usporedbe i provjere podataka. Olakšavajuća okolnost jest ta da je udžbenik pisan vrlo jednostavnim rječnikom, pristupačnim velikom broju čitatelja. Primijenit ćemo metode raščlambe i zaključivanja, usporedbe i isključivanja, te analize različitih notnih primjera.
Na početku rada prikazan je Bossijev profesionalni put, s naglaskom na povijesnom kontekstu, njegovim učiteljima i učenicima (od kojih su neki ujedno i nastavljači njegovog načina poučavanja), kao i na profesionalne veze s orguljašima, skladateljima i profesorima orgulja i kompozicije na europskim i sjevernoameričkim učilištima kojima je Bossi posvećivao vlastite skladbe, jednako kao što su i oni svoje posvećivali njemu. Nadalje, pokušat ćemo iz njegovog zadivljujuće velikog opusa izdvojiti najvažnija, to jest najizvođenija djela za orgulje. Prilažući notne primjere početnih stranica određenih djela, navodit ćemo izdavače svakog od njih, kako bismo dodatno olakšali cjelokupan uvid u djelo ako za to postoji potreba. Zatim ćemo tablično prikazati orguljaške udžbenike koji su na talijanskim glazbenim učilištima bili u uporabi do pojave Bossijeve Metode. Za potonji ćemo pokušati što bolje prikazati okolnosti njegova nastanka, a nakon toga i raščlaniti njegove glavne dijelove. Usporedit ćemo ga zatim s trima poznatijim europskim metodama za učenje orgulja iz 20. stoljeća: onom Marcela Dupréa (objavljenom u Francuskoj na tri jezika), Fernanda Germanija (objavljenom u Italiji na dva jezika) i Flora Peetersa (objavljenom u Njemačkoj na četiri jezika), te istražiti mogući Bossijev utjecaj na njih. Istražit ćemo i mogućnosti primjene Metode u orguljaškoj literaturi kao i njezin doprinos orguljaškoj pedagogiji. Promotrit ćemo autorove prstomete, njegove pedalne aplikature, upute za registraciju koje odražavaju autorovo vrhunsko umijeće i veliko iskustvo, njegove manualne i pedalne vježbe, nastojati odrediti na koji način one mogu koristiti u učenju i izvođenju različitih djela za orgulje i zaključiti koji je dio udžbenika pogodan za koje vremensko razdoblje učenja orgulja.
Raščlamba orguljskog udžbenika Teorijsko-praktična metoda za orgulje i istraživanje njegove primjene u današnjem orguljaškom svijetu može pružiti ishode koji su od višestruke koristi. Osim što ćemo dobiti uvid u jednu cjelokupnu metodu podučavanja koja obuhvaća povijest orgulja, gradnju orgulja, povijest orguljaša skladatelja i prikaz njihovih djela, umijeće registriranja, praktične vježbe, primjere iz literature, harmonije i polifonije te upute za pratnju pjevanja tijekom liturgijskih slavlja (dakle sve što je potrebno jednom orguljašu), napravit ćemo usporedbu s drugim metodama, a konačno i uvidjeti njezinu važnost i neupitnu korist u širokom spektru znanjâ i vještinâ koje orguljaški zanat podrazumijeva. Moglo bi se zaključiti da proučavanje Bossijeve Metode pruža bolji uvid u autorova estetička i umjetnička promišljanja, jednako kao i njegovo nastojanje da svoje izuzetno znanje o orguljaškoj struci prelije u jasan sustav podučavanja. Time se Bossijeva Metoda predstavlja ne samo kao uljudbeni spomenik ili svjedočanstvo o jednom povijesnom razdoblju, nego i kao svijetao primjer drugima kako se predani trud akumuliranja i posredovanja znanja uvijek isplati, čime može trajno koristiti čitavoj struci.
Raščlamba orguljskog udžbenika Teorijsko-praktična metoda za orgulje i istraživanje njegove primjene u današnjem orguljaškom svijetu može pružiti ishode koji su od višestruke koristi. Osim što ćemo dobiti uvid u jednu cjelokupnu metodu podučavanja koja obuhvaća povijest orgulja, gradnju orgulja, povijest orguljaša skladatelja i prikaz njihovih djela, umijeće registriranja, praktične vježbe, primjere iz literature, harmonije i polifonije te upute za pratnju pjevanja tijekom liturgijskih slavlja (dakle sve što je potrebno jednom orguljašu), napravit ćemo usporedbu s drugim metodama, a konačno i uvidjeti njezinu važnost i neupitnu korist u širokom spektru znanjâ i vještinâ koje orguljaški zanat podrazumijeva. |
| Abstract (english) | In this paper, we will try to examine the Theoretical-Practical Method for the Organ [Metodo teorico-pratico per organo], one of the most influential textbooks for the organ by Marco Enrico Bossi and his collaborator Giovanni Tebaldini, published in Milan in 1893, and then explore the possibilities of its application today. The purpose of this research will be reflected in the answer to the question whether a hundred and thirty year old method for learning the organ can be used in modern pedagogy and, if it can, in what ways.
The subject of this research is special in that most of the sources are in Italian. That is why the research requires patient translation from the Italian language before writing the paper, as well as searching for sources in other languages in order to compare and check the data. A mitigating circumstance is that the textbook itself is written in a very simple vocabulary, accessible to a large number of readers. We will apply the methods of analysis and inference, comparison and exclusion, and analysis of different musical examples.
At the beginning of the paper, the author's professional path is presented, with an emphasis on the historical context, his teachers and students (some of whom are also continuators of his teaching method), as well as professional connections with organists, composers and professors of organ and composition from European and North American schools to whom Bossi dedicated his compositions, just as they dedicated theirs to him. Furthermore, we will try to single out the most important, that is, the most performed works for the organ from his amazingly large oeuvre. Adding sheet music examples of the opening pages of certain works, we will list the publishers of each of them, in order to further facilitate the overall insight into the work if there is a need for it. After that, we will present a table of organ textbooks that were in use at Italian music schools until the appearance of Bossi's Method. For the latter, we will try to present the circumstances of its creation as best we can, and then analyze its main parts. We will then compare it with three more famous European methods for learning the organ from the 20th century: that of Marcel Dupré (published in France in three languages), Fernando Germani (published in Italy in two languages) and Flor Peeters (published in Germany in four languages), and explore Bossi's possible influence on them.
We will also explore the possibilities of applying the Method in organ literature as well as its contribution to organ pedagogy. We will observe the author's fingerings and pedalings, his registration instructions that reflect his superior skill and great experience, his manual and pedal exercises, we will try to determine how they can be used in learning and performing different works for the organ and conclude which part of the textbook is suitable for which period of learning the organ.
The analysis of the organ textbook The theoretical-practical method for the organ and the research of its application in today's organ world can provide outcomes that are of multiple benefits. Besides having obtained an insight in Croatian into an overall method that includes the history of the organ, the construction of the organ, the history of organist composers and the presentation of their works, the art of registration, practical exercises, examples from literature, harmony and polyphony, and instructions for accompanying singing during liturgical celebrations (i.e. everything an organist needs), we made a comparison with other methods, and finally saw its importance and undoubted benefit in the wide spectrum of knowledge and skills that the organist's craft entails. |
| Study programme | Title: Integrated Undegraduate and Graduate University Study Programme for Instrumentalists; specializations in: Flute, Oboe, Clarinet, Saxophone, Bassoon, Horn, Trumpet, Trombone, Tuba, Percussion, Harp, Violin, Viola, Guitar, Piano, Organ, Harpsichord, Euphonium, Tamboura, Violoncello, Double Bass
Course: Organ
Study programme type: university
Study level: integrated undergraduate and graduate
Academic / professional title: magistar/magistra muzike (magistar/magistra muzike) |
