S vremenom je jako napredovalo sviranje Beethovenovih skladbi, zbog velikog poštivanja prema tom grandioznom klasičaru. Beethoven je također stvorio put ka romantičnom stilu, svrstavši svoj rad u tri perioda. Zanimljivo je kako je napr. Liszt karakterizirao ta tri perioda : l' adolescent ( mladić ) – l' homme ( muž ) – le Dieu ( Bog ) ! Sonata kao ciklično djelo se razvila spajanjem barokne suite. Kod Handela i Bacha tip sonate sadržavao je četri stavka : spori- brzi – spori. Brzi su obično bili u fugiranom stilu. U tom glazbenom periodu su se također isticale sonate Domenica Scarlattija, zatim meinheimska škola i velika uloga njihovih sinfonija. Haydn i Mozart nisu imali namjeru prikazivati sonatu kao monumentalni sinfonijski oblik, nijedna im sonata nije imala četiri stavka. Mozart i Haydn imali su utjecaj na Beethovena, ali kod Beethovenovih prvih opusa se već javljaju njegove individualne crte. Sonata Op. 2. ima sinfoničko zvučanje, približava se monumentalnosti. Inače, kod ranijih sonata, ranijih opusa misli više orkestralno, a kod zadnjih klavirskih, kao da lagano odstupa od orkestralnog mišljenja. Neki skladatelji su pisali svoje prve skladbe ne označavajući ih opusom jer su smatrali da nisu dovoljno dobre ili su pak bili samo pokušaji, dok Beethoven odmah označava opusom svoje stvaralaštvo! Imao je i on svojih prvih pokušaja, ali označivši Op. 1 – klavirski trio – pokazuje nam već svoje veliko glazbeno umijeće. Naravno, što je bolji glazbenik to će bolje razumijeti Beethovenov notni tekst s tim da svaki izvođač pri tom ne smije izgubiti svoju individualnost. Postoji opasnost ako se izvođač robovski pridržava notnog teksta, jer te oznake ne trebaju uvijek biti točne, trebamo na njih uvijek kritično gledati!