| Abstract | Srčani udar predstavlja oštećenje i odumiranje stanica srčanog mišića (miokarda) kada je protok krvi kroz srčani mišić potpuno prekinut ili smanjen. Glavni uzrok srčanog udara je bolest koronarnih arterija, to jest ateroskleroza arterija koje osiguravaju kisik i hranjive sastojke srčanom mišiću. Klasifikacija srčanog udara temelji se na promjenama na elektrokardiogramu i promjenama pozitivnih ili negativnih srčanih markera u krvi. Čimbenici rizika za koronarnu bolest uključuju uobičajene kronične bolesti poput dijabetesa, pretjerane konzumacije alkohola, pušenja, arterijske hipertenzije, pretilosti, povišene razine kolesterola i triglicerida. Zbog navedenih stanja koja su česta pojava, koronarna bolest je sve učestalija i predstavlja glavni zdravstveni, socijalni i ekonomski problem, zbog čega se velika sredstva ulažu u prevenciju i liječenje. Liječenje bolesnika sa srčanim udarom, provodi se u jedinicama intenzivnog liječenja kardioloških bolesnika odnosno u koronarnim jedinicama. Glavna svrha liječenja je omogućiti opskrbu srca kisikom i uspostavljanje cirkulacije u arterijama, koje su odgovorne za srčani udar. Kod bolesnika oboljelog od srčanog udara jedne od najčešćih aktualnih sestrinskih dijagnoza su akutna bol, smanjeno podnošenje napora, strah, neupućenost, a kod potencijalnih sestrinskih dijagnoza izdvajamo visok rizik za pad, visok rizik za infekciju, visok rizik za dekubitus. Srčani udar i njegove komplikacije predstavljaju naglo nastalo, po život ugrožavajuće stanje koje zahtijeva hitno liječenje i specifičnu sestrinsku skrb. Opisana skrb prevenira preranu smrt i poboljšava kvalitetu života, omogućuje brži povratak u normalan život i svakodnevne aktivnosti, a pacijentima osigurava povjerenje u zdravstveni sustav. Kako bi kvaliteta sestrinske skrbi bila što veća i prilagođenija bolesniku što je više moguće, mora se temeljiti na sustavnoj sestrinskoj procjeni, koja će omogućiti prepoznavanje i izdvajanje realnih bolesnikovih problema iz područja zdravstvene njege. |
| Abstract (english) | A heart attack is the damage and death of a heart muscle cell (myocardium) when the flow of blood through the heart muscle is completely interrupted or reduced. The main cause of heart attack is coronary artery disease, that is, atherosclerosis of the arteries that provide oxygen and nutrients to the heart muscle. Classification of heart attack based on changes in the electrocardiogram and changes in positive or negative heart markers in the blood. Risk factors for coronary heart disease include common chronic diseases such as diabetes, excessive alcohol consumption, smoking, arterial hypertension, obesity, elevated cholesterol and triglyceride levels. Due to these conditions, which are a common occurrence, coronary heart disease is becoming more common and represents a major health, social and economic problem, which is why large funds are invested in prevention and treatment. Treatment of patients with heart attack is carried out in intensive care units for cardiac patients or in coronary units. The main purpose of treatment is to allow the heart to be supplied with oxygen and to establish circulation in the arteries, which are responsible for the heart attack. In patients with heart attack, one of the most common current nursing diagnoses is acute pain, activity intolerance, fear, deficient knowledge, and in potential nursing diagnoses, we highlight the high risk of falling, high risk of infection, high risk of pressure ulcers. Heart attack and its complications are a sudden, life-threatening condition that requires urgent treatment and specific nursing care. The described care prevents premature death and improves the quality of life, enables a faster return to normal life and daily activities, and provides patients with confidence in the health system. In order for nursing care to be the quality and adaptation of patients, it must be based on a systematic nursing assessment, which will enable the identification and separation of real patient problems in the field of nursing care. |
