| Abstract | Palijativna skrb pruža sveobuhvatan pristup koji uključuje medicinske, psihološke, socijalne i duhovne aspekte njege pacijenata koji boluju od neizlječivih bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija definira je kao pristup koji poboljšava kvalitetu života pacijenata i njihovih obitelji suočenih s ozbiljnim bolestima. Međutim, medicinske sestre u ovom području suočavaju se s brojnim izazovima, uključujući nedostatak specifične edukacije i izazove u komunikaciji.
U Hrvatskoj, iako postoji Nacionalni program razvoja palijativne skrbi, nedostaje specifičan program za edukaciju medicinskih sestara, što otežava pružanje kvalitetne skrbi. Komunikacija s pacijentima i njihovim obiteljima je ključna, ali često izazovna, posebno pri priopćavanju loših vijesti. Efikasna komunikacija, kao što je prema SPIKES protokolu, može pomoći u smanjenju stresa i poboljšanju skrbi. Kontinuirano obrazovanje i poboljšanje komunikacijskih vještina ključni su za unapređenje palijativne skrbi.
Rad u palijativnoj skrbi nosi s sobom značajnu emocionalnu i fizičku težinu, a različita radna mjesta unutar ovog područja imaju specifične izazove. Nedostatak protokola za skrb na kraju života, neadekvatni prostori i nedostatak privatnosti čine rad stresnijim. Također, često nema adekvatne edukacije za rad s pacijentima s potrebama za palijativnom skrbi niti psihološke podrške za osoblje i obitelji. Medicinske sestre u pedijatrijskoj palijativnoj skrbi prepoznaju emocionalne "ožiljke" koji ostaju zbog konstantne patnje i smrti djece te često izražavaju osjećaj profesionalne iscrpljenosti i unutarnjih sukoba.
Medicinske sestre koje se suočavaju sa smrću pacijenata često osjećaju značajan psihološki teret. Nedostatak adekvatne psihološke pomoći može dovesti do depresije, anksioznosti i sagorijevanja. Sindrom sagorijevanja je čest među medicinskim sestrama u palijativnoj skrbi, uzrokovan emocionalnim stresom, visokim radnim opterećenjem i nedostatkom podrške.
Implementacija strategija za podršku medicinskim sestrama, poput redovitih supervizija, grupnih terapija i radionica za razvoj otpornosti, može pomoći u smanjenju emocionalnog tereta i poboljšanju kvalitete njege pacijenata. |
| Abstract (english) | Palliative care provides a comprehensive approach that includes medical, psychological, social, and spiritual aspects of care for patients with incurable diseases. The World Health Organization defines it as an approach that improves the quality of life for patients and their families facing serious illness. However, nurses in this field face numerous challenges, including a lack of specific education and communication difficulties.
In Croatia, although there is a National Program for the Development of Palliative Care, there is a lack of specific education programs for nurses, which hinders the provision of quality care. Communication with patients and their families is crucial but often challenging, especially when delivering bad news. Effective communication, such as following the SPIKES protocol, can help reduce stress and improve care. Continuous education and improvement of communication skills are essential for enhancing palliative care.
Working in palliative care involves significant emotional and physical burdens, and different settings within this field present specific challenges. The lack of end-of-life care procedures, inadequate spaces, high noise levels, and lack of privacy make the work more stressful. Additionally, there is often no training for working with terminally ill patients or psychological support for staff and families. Nurses in pediatric palliative care recognize the emotional "scars" left by the constant suffering and death of children, often expressing feelings of professional burnout and internal conflicts.
Nurses who deal with the death of patients frequently experience significant psychological strain. The lack of adequate psychological support can lead to depression, anxiety, and burnout. Burnout syndrome is common among palliative care nurses, caused by emotional stress, high workloads, and lack of support.
Implementing support strategies for nurses, such as regular supervision, group therapy, and resilience-building workshops, can help reduce emotional burden and improve the quality of patient care. |
