| Abstract | Uvod: Dojenje je vještina koju uče i majka i dijete, a pogreške znače da im treba malo vremena za uskladiti se. Uz dobru potporu, savjete i upornost, trud se isplati jer majka i dijete imaju priliku iskusiti jedan od najljepših osjećaja na svijetu, a za dijete i najzdraviji.
Cilj: Utvrditi stupanj zadovoljstva majki edukacijom o dojenju, duljinu dojenja, razloge prestanka dojenja te izvor najbolje edukacije.
Metode i obrada: Istraživanje je provedeno online anketom. Sudjelovanje je bilo dobrovoljno i anonimno. Ispitanici su bile majke – doilje, članice društvene mreže Facebook.com i to grupa Roda – Roditelji u akciji, posjetiteljice Facebook stranica Hrvatske komore primalja te Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija Sveučilišta u Splitu. Istraživanje je provedeno u veljači i ožujku 2017. godine online anketom koja se sastojala od 12 pitanja. Za obradu je korištena deskriptivna statistika. Za određivanje srednje vrijednosti korišten je medijan.
Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 1064 ispitanica. Ukupno 58 % ispitanica imalo je uspješan podoj u prvih sat vremena po porodu, 60 % ispitanica poticano je na dojenje od stane zdravstvenog osoblja rodilišta. Ukupno 66 % ispitanica još uvijek doji dijete, dok 34 % ispitanica ne doji više. Samo 4 % ispitanica navelo je da je odustalo od dojenja jer nije znalo kako dojiti dijete. Prosječna duljina dojenja je kod ispitanica je 13 mjeseci (0-48). Najučestaliji razlog prestanka dojenja su: zdravstveni razlozi - 27 %, nedostatak mlijeka - 21 %, dijete nije željelo više - 19 %. Najveći broj ispitanica (31 %) najzadovoljniji je informacijama dobivenima od grupa za potporu dojenja, zatim informacijama s interneta (26 %), patronažnim sestrama (12 %), majkama, bakama, prijateljicama (10 %), osobljem rodilišta (10 %), dok su najmanje zadovoljne informacijama, odnosno dobivene informacije su im najmanje pomogle iz ordinacije izabranog ginekologa.
Zaključak: Unatoč impozantnom uzorku, kada je riječ o dojenju, istraživanje bi trebalo proširiti i napraviti na nacionalnoj razini. Budući je dojenje, možemo slobodno reći, od državnog interesa, potrebno je uključiti sve razine društva te uz donošenje strategija iznalaziti i načine kako da se poveća stopa dojene djece. Edukacija je polazište i osnovna intervencija kojom se osigurava dojenje te bi formalni načini edukacije trebali biti dostupniji trudnicama i majkama. Posjeti patronažnih sestara koje su prošle tečaj za savjetnicu dojenja, jačanje preventivne uloge djelovanja primarne zdravstvne zaštite te pružanje provjerenih i pravovremenih informacija ključ je uspjeha stvaranja zdravih temelja za početak novog života. Korištenje interneta i društvenih mreža bitno olakšava situaciju i komunikaciju s majkama što izravno doprinosi uspostavi i uspjehu dojenja. |
| Abstract (english) | Introduction: Breastfeeding is a skill which both mother and child learn, and the errors mean they need more time to comply. With good support, advices and persistence, the effort is worth it because both mother and child have the opportunity to experience one of the most beautiful feelings in the world, and for the child the healthiest.
Aim: To determine the degree of satisfaction of mothers with breastfeeding education, duration of breastfeeding, reasons for discontinuance of breastfeeding and source of the best education.
Methods and processing: The study was conducted with an online questionnaire. Participation was voluntary and anonymous. The participants were mothers - breastfeeding mothers, members of the social network Facebook.com, group Roda- Roditelji u akciji and visitors of Facebook pages: Croatian chamber of midwives and University Department for Health Studies University of Split. The study was conducted in February and March 2017 with an online questionnaire consisting of 12 questions. Processing was done using descriptive statistics. Median was used for determination of average value.
Results: The study included 1064 women. 58% of participants had successful breastfeeding in the first hour after birth, 60% of participants received encouragement from the medical staff of hospital to breastfeed. 66% of participants are still breastfeeding, while 34% of participants don’t breastfeed anymore. Only 4% of participants indicated they gave up breastfeeding because they did not know how to do it. The average length of lactation in the participants was 13 months (0-48). The most common reason for discontinuance are health reasons (27%), lack of milk (21%), the child’s refusal (19%). Most participants (31%) were satisfied with the information obtained from a breastfeeding support group, then the information from the Internet (26%), district nurses (12%), mothers, grandmothers, friends (10%), hospital employees (10%), while they are the least satisfied with the information they got from their chosen gynaecologist i.e. these information were least helpful.
Conclusion: Despite impressive sample size, research should be expanded and raised to the national level. Breastfeeding is, we can say, of national interest, it is necessary to involve all levels of society in making strategies to find the ways to increase the rate of breastfed infants. Education is the starting point and basic intervention to ensure breastfeeding, and formal methods of education should be accessible to pregnant women and mothers. District nurses who have undergone a course of breastfeeding counselling, strengthening of preventive action roles of primary health care as well as providing trustworthy and timely information are the key to the success of creating a healthy foundation to start a new life. The use of the Internet and social networks makes situation and communication between mothers much easier, which contributes directly to the establishment and success of breastfeeding. |
