Cilj:. Glavni cilj ovog istraživanja je: ispitati razlike u profesionalnim stresorima i u razinama sagorijevanja na poslu između zdravstvenih djelatnika različitih zdravstvenih zanimanja te utvrditi doprinos osobnih čimbenika, profesionalnih stresora i osobina ličnosti razini sindroma sagorijevanja zdravstvenih djelatnika. Hipoteze su: Medicinske sestre/tehničari i primalje će imati više razine profesionalnog sagorijevanja od fizioterapeuta, medicinsko-laboratorijskih djelatnika i radioloških tehnologa. Osobne karakteristike ispitanika, profesionalni stresori i osobine ličnosti će imati prediktivni značaj na stupanj sagorijevanja zdravstvenih djelatnika pri čemu se očekuje najveći stupanj prediktivnosti profesionalnih stresora na stupanj sagorijevanja medicinskih sestara/tehničara i primalja. Metode: Istraživanje je provedeno na prostoru Republike Hrvatske online anonimnom anketom u vremenskom periodu 05. lipnja 2015. godine – 07. rujna 2015. godine. On line anketa se distribuirala putem društvenih mreža kako bi se osigurao što veći broj ispitanika te putem privatnih mail poruka (Prilog 1). Sudjelovanje u istraživanju je dobrovoljno. Za istraživanje je napravljena anketa od četiri upitnika:Upitnik sociodemografskih podataka (originalni upitnik), podaci o stresorima na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika (Knežević, 2010) s navedenih 37 stresora, upitnik za određivanje sindroma izgaranja (American Psychological Association) koji se sastoji od 15 pitanja. Te skraćena verzija online upitnika Big Five prilagođena za online primjenu. Ispitanici su podijeljeni u pet grupa: medicinske sestre, primalje, fizioterapeuti, radiološki tehnolozi i medicinsko laboratorijski dijagnostičari. Uspoređivani su odgovori između pojedinih grupa ispitanika kako bi se vidjelo postoji li statistički značajna razlika. Unutar samih grupa ispitanika uspoređivana je zastupljenost sindroma sagorijevanja obzirom na dob ispitanika, spol, razinu obrazovanja, mjesto rada i duljinu staža. U cilju iznalaženja odgovora na postavljene ciljeve istraživanja primijenjeni su statistički postupci obrade podataka. Za analizu podataka korišten je program SPSS 19.0 (SPSS Inc., Chicago, IL, USA). Za prikaz rezultata na skalama prikazane su aritmetičke sredine i standardne devijacije te medijan i rezultati na prvom i trećem kvartalu. U okviru prve hipoteze provedene su analize varijance s pet razina nezavisne varijable, a za post-hc usporedbe među pojedinim skupinama upotrijebljen je Scheffeov test ili LSD test. U okviru druge hipoteze provedene su regresijske analize te su pored multiplih koeficijenata korelacije prikazane bivarijatne korelacije prediktora i kriterija te standardizirani regresijski koeficijenti. Istraživanje je odobreno od strane Etičkog povjerenstva Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija Sveučilišta u Splitu. Rezultati: Rezultati provedene analize pokazuju kako postoji statistički značajna razlika među profesijama u izraženosti sagorijevanja na poslu (F=3,949; df=4,1416; p<0,05). U post-hoc usporedbama među pojedinim skupinama pokazalo se kako primalje pokazuju statistički značajno nižu izraženost sagorijevanja na poslu (M=35,67) u odnosu na medicinske sestre/tehničare (M=41,23) i medicinsko–laboratorijske tehnologe (M=43,40). U drugim usporedbama nije pronađena statistički značajna razlika. pozitivan koeficijent korelacije ukazuje da su žene izloženije izgaranju. Rezultati pokazuju kako postoji statistički značajna korelacija četiri prediktorske varijable sa sagorijevanjem na poslu (R=0,237) te je pomoću ove četiri varijable objašnjeno 5,4% varijance sagorijevanja na poslu. Ovu veličinu efekta možemo smatrati niskom do umjerene. Rezultati pokazuju da samo stupanj obrazovanja nije značajan prediktor sagorijevanja na poslu. Kako su kod varijable spol muškarci kodirani brojkom 1, a žene brojkom 2, pozitivan koeficijent korelacije kao i pozitivan standardizirani regresijski koeficijent ukazuje da su žene izloženije izgaranju. Zanimljivo je da iako je veća dob prediktor većeg izgaranja na poslu, kod duljine radnog staža pokazuje se obrnut smjer, tj. što je radni staž manji, veće je izgaranje na poslu. Kada se gledaju bivarijatne korelacije, radni staž je u vrlo niskoj, ali značajnoj pozitivnoj korelaciji s izgaranjem na poslu, no kako je duljina radnog staža u korelaciji s dobi, u složenoj regresijskoj analizi se, nakon ekstrakcije varijance koja se pripisuje dobi, za radni staž dobiva negativni standardizirani koeficijent pa se može reći kako ispitanici koji imaju veću dob i istovremeno manji staž imaju veću vjerojatnost izgaranja na poslu. Rezultati regresijske analize pokazuju visoki koeficijent korelacije (0,786) između izloženosti stresorima i sagorijevanja na poslu. Pri tome stresori objašnjavaju 60,5% varijance sagorijevanja na poslu. Kada se stresori gledaju pojedinačno, bivarijatne korelacije pokazuju kako su gotovo svi stresori pozitivno povezani s izgaranjem na poslu, tj. veća izloženost stresora povezana je s višim izgaranjem na poslu. Iznimka je strah od izloženosti ionizirajućem zračenju i strah zbog izloženosti inhalacijskim anesteticima kod kojih nije dobivena nikakva korelacija. U složenoj regresijskoj analizi dobiveno je da veći broj stresora nema statistički značajan učinak. Ovo se može objasniti interkorelacijama među stresorima. Najznačajniji prediktori koji povećavaju vjerojatnost izgaranja na poslu su loša organizacija posla (β=0,353) te sukobi s kolegama (β=0,292) što su stresori koji nisu specifični za zdravstvo kao struku i ukazuju na potrebu za učinkovitijim upravljanjem. Stresori koji u ovom setu prediktora pokazuju najviše negativne koeficijente su noćni rad i dežurstva (24 satna), tj. veća izloženost tim stresorima ukazuje na manje sagorijevanje na poslu. Ove rezultate treba gledati u kontekstu svih drugih stresora tako da je moguće da ovi stresori pokazuju negativan smjer jer veća količina noćnog rada i dežurstava dovodi do većih osobnih primanja što može biti kompenzacijski mehanizam za izgaranje na poslu. Također je moguće da se tijekom noćnog rada odvija drugačija organizacija posla i promjena radnih uvjeta što doprinosi manje stresu. Ove hipoteze potrebno je istražiti u budućim istraživanjima. Osobine ličnosti pokazuju visoku pozitivnu povezanost s izgaranjem na poslu (0,546). Ukupna količina varijance izgaranja na poslu objašnjena osobinama ličnosti je 29,6%. Rezultati pojedinačnih bivarijatnih pokazuju da su sve dimenzije ličnosti povezane s izgaranjem na poslu. Visok neuroticizam, introverzija, niska otvorenost iskustvima, niska ugodnost i niska savjesnost svaka zasebno ukazuju na veću vjerojatnost sagorijevanja na poslu. Zajednički gledano, standardizirani koeficijenti ukazuju da je neuroticizam najznačajniji prediktor sagorijevanja na poslu. Sljedeći prediktor po veličini je ugodnost, dok su ekstroverzija i otvorenost, iako značajni, vrlo niski prediktori. Pokazuje se da u ovoj kombinaciji prediktora savjesnost nema nikakvu prediktivnu vrijednost za predviđanje izgaranja na poslu. Zaključci: Provedene analize pokazuju da je najveći profesionalni stresor svim ispitanicima nedostatan broj djelatnika, mala mogućnost napredovanja, neadekvatna osobna primanja te suočavanje s neizlječivim bolesnicima. Ispitanici najmanje stresnim doživljavaju 24 satna dežurstva, strah zbog izloženosti inhalacijskim anesteticima, noćni rad, prijetnju sudske tužbe ili parničenja te strah od ionizirajućeg zračenja. Primalje pokazuju statistički značajno nižu izraženost sagorijevanja na poslu u odnosu na medicinske sestre/tehničare i medicinsko laboratorijske tehnologe. U drugim usporedbama nije pronađena statistički značajna razlika. Ukupna količina varijance izgaranja na poslu objašnjena osobinama ličnosti je 29,6%. Sve dimenzije ličnosti povezane su s izgaranjem na poslu. Visok neuroticizam, introverzija, niska otvorenost iskustvima, niska ugodnost i niska savjesnost svaka zasebno ukazuju na veću vjerojatnost sagorijevanja na poslu. Neuroticizam je najznačajniji prediktor sagorijevanja na poslu. Sljedeći prediktor po veličini je ugodnost, dok su ekstroverzija i otvorenost, iako značajni, vrlo niski prediktori. Pokazuje se da u ovoj kombinaciji prediktora savjesnost nema nikakvu prediktivnu vrijednost za predviđanje izgaranja na poslu