Bolesti probavnog sustava u djece su u današnje vrijeme česte i neizostavan dio odrastanja i djetinjstva. Najčešći i prvi simptom je bol, zatim povraćanje i mučnina. Bol može nastupiti naglo i biti jakog intenziteta (npr. kod apendicitisa), te se može pojavljivati nešto slabijeg intenziteta i nestajati, tzv. rekurirajuća bol (npr. kod Meckelovog divertikula ili peptičkog ulkusa). Akutni abdomen je stanje koje označava pojavu nagle boli u trbuhu koja zahtjeva žurnu kiruršku intervenciju, a u dječjoj dobi predstavlja osjetljivo stanje koje zahtjeva vrlo pažljiv klinički pristup. Najčešće dijagnoze koje se svrstavaju u sindrom akutnog abdomena u djece su: apendicitis, invaginacija, Meckelov diverticulitis, ukliještena preponska kila, torzija intraabdominalnih organa. Skrb o djetetu s dijagnozom akutnog abdomena zahtjevna je za cjelokupno zdravstveno i pomoćno osoblje jer ovisi o djetetovom psihomotornom razvoju. Stvaranje odnosa poštovanja i povjerenja s roditeljima je najvažniji dio uspostave komunikacije. Kada dijete vidi smirene roditelje koji vjeruju medicinskoj sestri i ono će se opustiti i dopustiti sestri da mu se približi i savjetuje ga. Najčešće sestrinske dijagnoze u skrbi djeteta s akutnim abdomenom su: bol u/s osnovnom bolesti, strah u/s hospitalizacijom i operacijskim zahvatom, hospitalizam u/s odvajanjem od roditelja, VR za infekciju u/s kirurškom ranom i VR za pojavu poslijeoperacijskih poteškoća u/s operacijskim zahvatom. Dijete s dijagnozom akutnog abdomena najčešće bude podvrgnuto operacijskom zahvatu. Istraživanja su pokazala da dobra psihološka priprema uvelike olakšava i smanjuje poslijeoperacijski oporavak djeteta. Tijekom hospitalizacije roditeljima treba biti omogućeno da što više budu uz dijete, kako bi se ublažile ili spriječile psihičke posljedice boravka u bolnici.