Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije šećerna bolest je kronična metabolička bolest karakterizirana povišenom razinom glukoze u krvi što s vremenom dovodi do oštećenja krvnih žila srca, očiju, bubrega i živaca. Prema procjeni IDF-a (International Diabetes Federation) za 2015. godinu u svijetu živi 415 milijuna osoba u dobi od 20 do 79 godina sa šećernom bolesti, dok je u Republici Hrvatskoj prema podacima CroDiab registra registrirano 254 296 odraslih osoba sa šećernom bolesti. Dodatno opterećenje predstavlja činjenica da i do 40 % bolesnika nije otkriveno tako da se ukupan broj oboljelih procjenjuje na više od 400 000. Prema službenoj klasifikaciji postoji nekoliko tipova šećerne bolesti od kojih su dva osnovna tipa- DM tip1 i DM tip2. Klinička slika bolesti je vrlo različita i ovisi o tipu bolesti, dobi i drugim bolestima. Na šećernu bolest ukazuju mnogi simptomi a potvrđuje se mjerenjem glukoze u plazmi. Najpouzdanije je mjerenje glukoze na tašte. Cilj ovog rada bio je prikazati ulogu medicinske sestre u edukaciji bolesnika i obitelji o promjenama koje nastaju tijekom bolesti, lakšem svladavanju poteškoća i sprječavanju mogućih komplikacija. Bolesnica N.N. primljena je u jedinicu intenzivne njege pod dijagnozom dijabetičke ketoacidoze. Dijabetička ketoacidoza (DKA) je akutna , životno ugrožavajuća komplikacija šećerne bolesti. Može biti prvi pokazatelj neprepoznatog dijabetesa ili se javlja u osoba s već dijagnosticiranom bolešću, najčešće tijekom akutnog infekta ili u slučaju neredovite primjene inzulina. Na početku hospitalizacije bolesnica je bila potpuno ovisna o tuđoj pomoći i u procesu samozbrinjavanja svrstavala se u kategoriju 4. Uz multidisciplinarni pristup i primjenu određenih terapijskih i dijagnostičkih postupaka koji su praćeni planom zdravstvene njege postignut je značajan napredak u liječenju. Na kraju hospitalizacije koja je trajala 19 dana bolesnica se u procesu samozbrinjavanja svrstava u kategoriju 1 te je educirana o prehrani, tjelesnoj aktivnosti, važnosti vođenja dnevnika samokontrole i o primjeni inzulinske terapije.