Abstract | Forenzička radiologija, kao specijalistička grana radiologije, daje odgovore na medicinsko pravne aspekte s naglaskom na medicinska vještačenja. Svrha im je izvođenje pravnih postupaka, a obuhvaća izvješća temeljena na radiološkim pregledima i postupcima. Razne radiološke metode često se koriste pri utvrđivanju uzroka smrti, procjeni dobi te identifikaciji. Bezbroj radioloških tehnika koristi se kao pomoć u ljudskoj identifikaciji (11). Procjena dobi živih osoba ili skeletnih ostataka uobičajen je zahtjev u forenzičkoj praksi i bioarheologiji. Za žive osobe procjena starosti može se provesti pod nizom, dok je u forenzičkoj antropologiji i forenzičkoj odontologiji procjena dobi važan korak u identifikaciji ljudskih ostataka (9).
Procjena dobi kod odraslih je za forenzičke znanstvenike složeno pitanje te i dalje ostaje izazov u forenzičkoj praksi jer na proces starenja utječu brojni čimbenici, uključujući stil života, prehranu, vrstu rada, vježbanje, toksične navike, bolesti i liječenje.
Dokazano je da se kronološka i biološka dob preklapaju u određenoj mjeri, ali samo u
ranijim godinama, dok se u odrasloj dobi njihova korelacija smanjuje, što otežava procjenu
starosti u poodmaklim godinama.
Kosti su kalcificirano vezivno tkivo koje čini glavni dio kostura većine kralježnjaka. Od trenutka rođenja do trenutka kada jedan odraste, kosti prolaze kroz skup karakterističnih promjena. Stoga se koštana zrelost ili koštana dob može procijeniti na radiografskim snimkama specifičnih kostiju u ljudskom tijelu (16). Osteološko određivanje dobi danas je veoma izazovno zbog brojnih složenih pitanja i problema koje otvara (2). Koštane promjene koje se uzimaju u obzir ne ovise isključivo o dobi nego o interakciji brojnih vanjskih i unutarnjih čimbenika (geni, kulturološki i socijalni čimbenici, okolišni čimbenici) (2). U kliničkoj praksi najviše se primjenjuje usporedba rendgenskih slika zapešća lijeve ruke sa standardnim slikama u odgovarajućim atlasima (najpoznatiji Greulich-Pyleov atlas). Drugi je način procjene koštane dobi prema metodi Tannera i Whitehousea, tzv. TW2 metoda (10).
Zubi (lat. dens) su čvrsti mineralizirani žvačni organi koji su smješteni u kostima gornje i donje čeljusti, a koji pripadaju usnoj šupljini (1). Zubi nisu toliko izloženi socioekonomskom utjecaju kao što su kosti. S vremenom se razvila dentalna radiologija koja ima važnu ulogu u procjeni dobi. Ona omogućuje uvid u mineralizaciju krune i korijena zuba (1). Najbolji uvid u razvoj i mineralizaciju svih zubi se može postići pomoću ortopantomografskih snimaka (7). Iako postoji više pristupa u procjeni dobi, još nema univerzalnog postupka i formule koja bi se primijenila s istim uspjehom u pripadnika svih naroda i skupina. Ipak, sva istraživanja koja će ocijeniti moguće inkluzije i kombinacije svih korisnih anatomskih regija u određivanju granice pogreške u procjeni starosti ili odgovoriti na određeno pitanje, npr. je li neka osoba odrasla osoba ili maloljetnik, su dobrodošla (3).
Potonje, kako se tehnologija mijenja, tako se mijenja i tehnologija koju koristimo za provođenje procjene dobi. Jedno od perspektivnijih područja tehnološkog napretka je upravo uporaba neinvazivnih tehnika u procjeni dobi živih ispitanika kao što su magnetska rezonancija (MR) i pregledi ultrazvukom (3). |
Abstract (english) | Forensic radiology, as a specialist branch of radiology, provides answers to medical and legal aspects with an emphasis on medical expertise. Their purpose is to conduct legal proceedings, and includes reports based on radiological examinations and procedures. Various radiological methods are often used to determine the cause of death, age estimation and identification.
Countless radiological techniques are used to aid in human identification. Assessing the age of living persons or skeletal remains is a common requirement in forensic practice and bioarchaeology. For living persons, age estimation can be conducted under a number of circumstances such as determing criminal responsibility, seeking asylum, school attendance, employment and marriage while in forensic anthropology and forensic odontology age estimationis an important step in identifying human remains.
Indicators of physiological maturity are dental, skeletal physical and mental maturity, which we compare with the chronological age of the patient. The chronological age of the patient is the time elapsed since the birth of the individual. Some experts consider (presume) that age estimation in old age (50+) is all but impossible (practically) because deviations in the results and thus inaccuracy of the method are so great that any attempt to narrow the interval is in vain.
Bones are the calcified connective tissue that makes up the main part of the skeleton of most vertebrates. From the moment of birth to the moment when one grows up, the bones go through a set of characteristic changes. Therefore, bone maturity or bone age can be assessed on radiographic images of specific bones in the human body. Osteological determination of age is very challenging today due to the many complex issues and problems it opens up. Bone changes which aretakenintoaccount do not depend exclusively on age but on the interaction of the number of external and internal factors (genes, cultural and social factors, environmental factors). In clinical practice, the most commonly used is comparison of x-rays of the wrist of the hand with standard images in the corresponding atlases (the most famous Greulich – Pyle atlas). Another way to estimate bone age is according to the Tanner and Whitehouse method so-called TW2 method. Teeth (lat. dens) are solid mineralized olfactory organs located in the bones of the upper and lower jaw, which belong to the oral cavity. Teeth are not as exposed to socioeconomic impact as bones. Over time, dental radiology has developedthat plays an important role in age estimation. It provides insight into the mineralization of the crown and root of the tooth. The best insight into the development and mineralization of all teeth can be achieved using orthopanthomographic images.
Although there are several approaches to age assessment but still there is no universal procedure and formula that would be applied with the same success to members of all nations and groups. Nevertheless, any research that will evaluate possible inclusions and combinations of all useful anatomical regions in determing the age limit in age estimation or answering a particular question e.g. whether a person is an adult or a minor is welcome. Also, recent research has made a significant step forward in the application of non-invasive imaging procedures in assessing the age of living subjects such as magnetic resonance imaging (MR) and ultrasound examinations. |