Iako se nastavlja trend ukupnog globalnog smanjenja površina pod nasadima jabuka, povećanja proizvodnje po jedinici površine daju za rezultat povećanja ukupne proizvodnje jabuka. Današnja proizvodnja jabuke, koja kotira kao tradicijska i najvažnija voćarska vrsta u Hrvatskoj, dolazi do tog ranga da količinom i kvalitetom može zadovoljiti domaću potražnju. Kvaliteta jabuka na domaćem tržištu najčešće se ocjenjuje kao osrednja iako kroz novije vrijeme kroz klastere i udruženja hrvatski proizvođači stječu certifikate o garanciji kvalitete. Domaća potrošnja značajnim dijelom namiruje se uvozom iako postoje dovoljne količine sa domaćeg tržišta, pri čemu se često uvozi jabuka niske kvalitete, što za posljedicu ima rušenje cijene domaće jabuke. Nelojalna konkurencija kao i velik dio proizvodnje koji se plasira na „sivo tržište“ ograničavaju normalno funkcioniranje tržišta voća, a tome u prilog ide i nedovoljno razvijena zakonska regulativa. Tržište voća je neorganizirano i nedovoljno razvijeno, a poslovni subjekti koji su uključeni u lanac trgovine nisu povezani. Primjena suvremenih metoda proizvodnje mogla bi pozitivno utjecati na daljnji razvoj ovog sektora kao i udruživanje proizvođača radi zajedničkog plasmana proizvoda. Daljnja edukacija proizvođača glede proizvodnje ali i marketinga je izuzetno važan zadatak u razvoju sektoru jabuka, a tu ulogu mogu odigrati Hrvatska voćarska zajednica, kao i pojedinačna udruženja samih proizvođača. Potrošnja jabuke u Hrvatskoj iznosi oko 15 kilograma po stanovniku godišnje od čega 80% odlazi na tržišnu potrošnju, a najviše se troši u jesenskim i proljetnim mjesecima. Na potrošnju najviše utječe zamjenjivost s drugim sezonskim voćem, a prema mišljenju stručnjaka samo manji udio domaćih kupaca poznaje sorte jabuka.