| Abstract | Cilj istraživanja bio je odrediti učestalost propisivanja potencijalno neprikladnih lijekova pomoću implicitnog protokola Indeksa prikladnosti lijekova (MAI) te odrediti njihovu povezanost s kliničkim ishodima. Istraživanje je provedeno na Zavodu za gastroenterologiju Kliničke bolnice Dubrava u razdoblju od listopada 2014. do listopada 2015. godine, a uključivalo je pacijente starije od 65 godina s bolestima probavnog sustava ili neoplazmama. U razdoblju od tri do pet mjeseci nakon otpusta iz bolnice pacijenti su kontaktirani u svrhu prikupljanja podataka o kliničkim ishodima. Na temelju prikupljenih podataka o terapiji pacijenata tijekom hospitalizacije, za svaki lijek određivala se njegova prikladnost, odnosno neprikladnost za svaki od MAI kriterija. Iz dobivenih rezultata izračunati su indeksi prikladnosti lijekova i indeksi prikladnosti cjelokupne terapije pacijenta. Za utvrđivanje povezanosti kliničkih ishoda i lijekova korišteni su Sažetci opisa svojstava lijeka. Ukoliko je utvrđena povezanost, za određeni lijek se promatralo je li bio neprikladan prema pojedinom MAI kriteriju. Također, analizirana je povezanost indeksa prikladnosti s utvrđenim kliničkim ishodima. U istraživanje je bilo uključeno 62 pacijenata prosječne životne dobi 73,8 ± 5,5 godina koji su uzimali 7,1 ± 3,5 lijekova te su imali 5,9 ± 2,9 dijagnoza. MAI analizom određena su 304 (68,6%) potencijalno neprikladna lijeka kod 60 (96,8%) ispitanika. Najviše neprikladnih lijekova utvrđeno je za kriterije koji su ispitivali jesu li dane ispravne upute (24,8%), postojanje indikacije (19,6%) i postojanje lijek-lijek interakcija (14,9%). Srednja vrijednost indeksa prikladnosti lijekova iznosila je 2,2 ± 2,3, a srednja vrijednost indeksa prikladnosti cjelokupne terapije pacijenata bila je 15,9 ± 10,9. Najviše neprikladnih lijekova utvrđeno je iz ATK skupine A (probavni sustav i mijena tvari) i C (kardiovaskularni sustav), a najveći indeks prikladnosti utvrđen je za skupine S (osjetila) (6,50 ± 0,71 ) i M (koštano mišićni sustav) (5,25 ± 3,08). Od 10 lijekova za koje je ustanovljena povezanost s kliničkim ishodima, samo četiri lijeka su bila neprikladna za jedan ili više MAI kriterija. Nije otkrivena statistički značajna korelacija između broja utvrđenih kliničkih ishoda kod pojedinog pacijenta i indeksa prikladnosti (p=0,300). Također, nije otkrivena statistički značajna razlika između indeksa prikladnosti pacijenata s ili bez pojedinog kliničkog ishoda. Izuzetak je ponovna hospitalizacija za koju je indeks prikladnosti ponovno hospitaliziranih pacijenata bio značajno niži nego u pacijenata koji nisu bili ponovno hospitalizirani (11,00 ± 5,96 naspram 17,61 ± 11,77; p=0,019). Indeks prikladnosti lijekova je osjetljiv protokol kojim je otkrivena visoka prevalencija potencijalno neprikladnih lijekova, ali nije utvrđena njihova povezanost s kliničkim ishodima. |
| Abstract (english) | The aim of this study was to determine the prevalence of potentially inappropriate medications (PIM) used by implicit criteria Medication Appropriateness Index (MAI) and to determine the association between PIM and clinical outcomes. The study was conducted at the Department of Gastroenterology of Clinic for Internal Medicine, University Hospital Dubrava from October 2014 to October 2015 and included patients older than 65 years with the disease of digestive system or neoplasms. Clinical outcomes were obtained by telephone interview in the period of three to five months after discharge from the hospital. Based on collected data of patient's therapy during hospital discharge, each drug was assessed to determine whether it was appropriate based on ten MAI criteria and subsequently MAI score per drug, as well as MAI score per patient were calculated. Summaries of product characteristics (SmPC) were used to determine association between clinical outcomes and drugs. For drugs which were associated with the clinical outcomes, additional analysis were done with the aim to determine if the drug was inappropriate according to any of MAI criteria. Moreover, the association between MAI score and clinical outcomes was analysed. The study included 62 patients with mean age 73,8 ± 5,5 years who used on average 7,1 ± 3,5 drugs and had 5,9 ± 2,9 diagnosis. 304 (68,6%) drugs were rated as inappropriate and they were used by 60 (96,8%) examinees. The percentage of inappropriate ratings was the highest for correct directions (24,8%), indication (19,6%) and drug-drug interactions (14,9%). The mean MAI score per drug was 2,2 ± 2,3 and the mean MAI score per patient was 15,9 ± 10,9. ATC classes A (alimentary tract and metabolism) and C (cardiovascular system) were most frequently prescribed inappropriately, while the highest MAI score was assessed for classes S (sensory organs) (6,50 ± 0,71 ) and M (musculo-skeletal system) (5,25 ± 3,08). Amongst ten drugs which were associated with clinical outcomes, only four of them were rated inappropriate for one or more MAI criteria. The number of clinical outcomes was not significantly correlated with higher MAI scores (p=0,300). Moreover, the difference in mean MAI scores between patients with and without recorded clinical outcomes was not statistically significant. Only rehospitalisation was identified as clinical outcome with significantly higher MAI scores compared to the patients who did not demand hospitalization (17,61 ± 11,77 vs 11,00 ± 5,96; p=0,019). Medication Appropriateness Index is sensitive measure which identifies high prevalence of potentially inappropriate medications, but its association with clinical outcomes was not determined. |
