| Abstract | CILJ ISTRAŽIVANJA
Većina lijekova sadrži pomoćne tvari. One daju znatan doprinos djelotvornosti farmaceutskog
proizvoda iako same nemaju farmakološko djelovanje. Primarno su pomoćne tvari koje nalazimo u
lijekovima namijenjene drugim industrijskim granama, a samo se mali dio proizvedenih koristi u
farmaceutskoj industriji. Upravo takve pomoćne tvari koje ulaze u sastav lijekova trebaju zadovoljiti
visoke standarde kakvoće, sigurnosti i funkcionalnosti.
Cilj specijalističkog rada je osvrt na pomoćne tvari s regulatornog i analitičkog aspekta u kontroli
kakvoće, a to uključuje razumijevanje razloga za korištenje određenih pomoćnih tvari u formulaciji i
regulatornih zahtjeva pri odobravanju lijeka te primjenu prikladnih analitičkih metoda u kontroli
kakvoće kako bi se osigurala kakvoća, djelotvornost i sigurnost lijekova.
MATERIJALI I METODE
Istraživanje u okviru specijalističkog rada teorijskog je karaktera. Pretraživanje literature prema temi i
području istraživanja provedeno je u širokom rasponu članaka, od članaka opće tematike do
specijaliziranih članaka te trenutno važećih smjernica regulatornih tijela. Pri pretraživanju literature
korištene su baze podataka: PubMed, Science Direct, ResearchGate, Scopus, Web of Science. Europska
farmakopeja (Ph. Eur. 9.0) i Američka farmakopeja (USP) korištene su za pregled monografija
izdvojenih pomoćnih tvari.
REZULTATI
Regulatorne i analitičke aspekte pomoćnih tvari u kontroli kakvoće moguće je objasniti jedino
uzimajući u obzir specifičnu pomoćnu tvari i specifičnu formulaciju u čijem je sastavu. Razina kontrole
i karakterizacija pomoćne tvari ovise o ulozi koju ima u formulaciji. Za ključne pomoćne tvari
neophodno je identificirati kritična svojstva materijala, ispitati utjecaj varijabilnosti tih svojstava na
gotovi lijek, a tijekom kontrole kakvoće primjeniti prikladne metode za identifikaciju, provjeru čistoće
i funkcionalnosti. Spektroskopija u bliskom infracrvenom području i Ramanova spektroskopija u
kontroli kakvoće omogućuju brzu i pouzdanu identifikaciju, ali i otkrivanje varijabilnosti kemijski
identičnih serija pomoćnih tvari koje mogu imati utjecaj na gotov lijek.
Posljednjih nekoliko godina izdano je nekoliko smjernica o pomoćnim tvarima koje se tiču sigurnosti
njihove primjene. Pomoćne tvari koje su prikladno identificirane, odgovarajuće čistoće i koje se koriste
unutar odgovarajućeg konteksta poput količine i puta primjene općenito se smatraju sigurnim za
korištenje.
ZAKLJUČAK
Regulatorni zahtjevi za poznate pomoćne tvari uglavnom su dobro poznati, za razliku od novih
pomoćnih tvari za koje nema dostupnih jasnih smjernica niti literaturnih podataka o očekivanjima
nadležnih tijela u smislu potvrde sigurnosti i odobravanja lijeka u čiji sastav ulaze. U tom području ima
puno prostora za napredak jer nove pomoćne tvari mogu donijeti koristi za pacijente. Također, u
kontroli kakvoće postoji prostor za uvođenje naprednih analitičkih tehnika poput spektroskopije u
bliskom infracrvenom području ili Raman spektroskopije, koje nisu propisane pojedinačnim
monografijama, no donose brojne prednosti pred klasičnim tehnikama vlažne kemije. U fokusu
regulatornih zahtjeva, kontrole kakvoće te svih aktualnih i budućih inicijativa uvijek treba biti sigurnost
pacijenta. |
| Abstract (english) | OBJECTIVES
All medicines contain excipients. Although excipients are pharmacologically inert substances, they are
integral and significant ingredients of a pharmaceutical formulation. Excipients used in medicinal
products are predominantly produced for other markets, such as food, cosmetics or industrial
applications. Those excipient incorporated into pharmaceutical formulation should meet high
standards of quality, safety and functionality.
The aim of the thesis is to review excipients from regulatory and analitical prespective in quality
control, which includes understanding the reasons for the use of appropriate excipients in the
formulation and regulatory requirements to obtain drug approval as well as application of suitable
analytical methods in quality control to ensure quality, efficacy and safety of drugs.
MATERIALS AND METHODS
Research within specialist work is theoretical in nature. Searching literature according to the topic and
field of research has been carried out in a wide range of articles, from articles of general subject to
specialized articles and currently valid guidelines of regulatory bodies. In the literature search,
databases were used: PubMed, Science Direct, ResearchGate, Scopus, Web of Science. The European
Pharmacopoeia (Ph. Eur. 9.0) and the American Pharmacopoeia (USP) were used to review
monographs of chosen excipients used in formulation of solid dosage form.
RESULTS
Regulatory and analytical aspects of excipients in quality control can only be explained by taking into
account the specific excipients and the specific formulation. For key excipients, it is necessary to
identify the critical material attributes, to determine the effect of the variability of these attributes on
the finished drug and to apply appropriate methods for identification, impurities and functionality in
quality control. Spectroscopy in the near infrared region and Raman spectroscopy in quality control
enable rapid and reliable identification, as well as detection of small variations between different series
of excipients that may have an effect on the finished product.
In the last few years, several guidelines have been issued regarding excipients safety. Excipients that
are appropriately identified, the respective purity, and used within the appropriate context, such as
the concentration and route of application, are generally considered safe to use.
CONCLUSION
Regulatory requirements for previously used excipients are generally well known, in contrast to novel
excipients for which no clear guidelines are available or literature data on the expectations of the
competent authorities in terms of safety testing and obtaining regulatory approval. There is plenty of
room for improvement in this area as novel excipients can benefit patients. In addition, in quality
control there are possibilities for the introduction of advanced analytical techniques such as
spectroscopy in a near infrared region or Raman spectroscopy, which are not prescribed by individual
monographs, but bring many advantages over classical techniques of moist chemistry. Finally, it should
be emphasized that the focus of regulatory requirements, quality control and all current and future
initiatives should be patient safety. |
