| Abstract | CILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj ovog istraživanja je obraditi definiciju teške astme, prikazati razdiobu prema
fenotipovima te mogućnosti liječenja. Posebna pozornost posvetit će se novim terapijskim
mogućnostima liječenja u „Th2-high” teškoj astmi.
MATERIJALI I METODE
Literatura je pretraživana prema temi i predmetu istraživanja, od općih prema
specijaliziranim člancima, pri čemu su odabrani članci relevantni za problematiku ovog
specijalističkog rada. Ciljana pretraga provedena je putem akreditiranih baza kao što su
PubMed, ScienceDirect i Cochrane Library te baze sažetaka opisa svojstava lijekova Agencije
za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) i Europske agencije za lijekove (EMA), smjernica
Globalne inicijative za astmu (GINA) i Smjernica Hrvatskog pulmološkog društva za
dijagnosticiranje i liječenje astme u odraslih.
REZULTATI
Od populacije koja boluje od astme 3 – 5 % ima tešku astmu. Kod tih se pacijenata unatoč
adekvatnoj primjeni inhalacijske terapije i primjerenoj suradljivosti ne može postići kontrola
bolesti. Liječenje se provodi prema GINA smjernicama za 4. i 5. stupanj, a kod izostanka
učinka provodi se fenotipizacija s ciljem individualizacije terapije. Takav pristup omogućava
racionalnu primjenu specifičnih oblika liječenja: primjenu antagonista leukotrijenskih
receptora, bioloških lijekova, makrolidnih antibiotika te nefarmakološke mjere kao što je
bronhijalna termoplastika. Unazad 10 godina značajno se razvijaju biološki lijekovi. Dostupan
je omalizumab, monoklonsko protutijelo koje se veže na imunoglobulin E (IgE), a primjenjuje
se u liječenju teške alergijske astme te antieozinofilni lijekovi mepolizumab, reslizumab,
benralizumab i dupilumab. Oni se primjenjuju za liječenje alergijske i teške eozinofilne
astme. Mepolizumab i reslizumab monoklonska su protutijela usmjerena protiv interleukina
5 (IL-5), benralizumab je usmjeren protiv alfa-podjedinice receptora za IL-5 dok je dupilumab
usmjeren protiv interleukina 4 (IL-4).
ZAKLJUČAK
Puni klinički značaj bioloških lijekova može se očekivati samo kod pojedinih skupina
bolesnika zbog čega probir pacijenata prema fenotipskim karakteristikama ima veliku
važnost. Ti su lijekovi još uvijek nova terapija u liječenju astme, pa se postavlja pitanje
omjera koristi i rizika kod dugotrajne primjene. Također, potrebno je dati jednoznačne
odgovore na pitanja racionalnog izbora bolesnika, trajanja liječenja i sigurnosti dugotrajne
primjene. |
| Abstract (english) | OBJECTIVES
The aim of this study is to present the definition of severe asthma, show the distribution by
phenotype, and to present treatment options for asthma. Particular attention will be given
to new treatments for the Th2-high phenotype of severe asthma.
MATERIAL AND METHODS
The literature search was done by the subject of research from general to specialized articles
relevant to the questions discussed in this paper. The targeted search was carried out via
online databases such as PubMed, ScienceDirect, and Cochrane Library, summaries of
product characteristics (SmPC) in the database Agency for Medicinal Products and Medical
Devices, and European Medicines Agency. Guidelines of the Global Initiative for Asthma and
Croatian Guidelines for Diagnosis and Management of Asthma in Adults were also searched.
RESULTS
In the asthma population, 3% – 5% of patients have severe asthma. Despite the adequate
administration of inhalation therapy and appropriate compliance, it is not possible to
achieve satisfactory disease control in those patients. The treatment is recommended by
GINA guidelines, steps 4 and 5, and if there is no effect, phenotyping is performed with the
aim of individualising therapy. This approach allows the rational application of specific
treatment: the use of leukotriene receptor antagonists, biological drugs, macrolide
antibiotics, and non-pharmacological measures, such as bronchial thermoplastics. Biological
drugs have become available in the last 10 years. Omalizumab, a monoclonal antibody
directed against IgE, is available in the treatment of severe allergic asthma. Also, there are
anti-eosinophilic drugs mepolizumab, reslizumab, benralizumab, and dupilumab, which are
used for allergic and severe eosinophilic asthma treatment. Mepolizumab and reslizumab
are monoclonal antibodies directed against IL-5, benralizumab binds to the alpha subunit of
the human IL-5 receptor, while dupilumab is directed against IL-4.
CONCLUSION
The clinical significance of biological drugs can be expected only in certain groups of patients
depending on their phenotypic characteristics. These drugs are still new in asthma
treatment, so there is a question of the benefit-risk balance after long-term use. Also, it is
necessary to provide uniform answers about the rational choice of patients, duration of the
treatment, and the safety of long-term administration. |
