Prvi pokušaj stvaranja studija farmacije na tlu Hrvatske dogodio se već početkom 19. stoljeća, za Napoleonove vladavine (1806.-1813.). Venecijanski ljekarnik i Napoleonov providur Dalmacije Vicencio Dandolo (1758.-1819.) osnovao je 1806. Zadarski licej u kojemu su se obrazovali liječnici, ljekarnici, pravnici, inženjeri i mjernici. Licej (poslije ecole centrale) je ukinut 1911. Utemeljenjem Zagrebačkog sveučilišta u modernom smislu (1874.) stvoreni su uvjeti za razvoj sveučilišne farmacije. Naporima Hrvatsko-s!avonskog ijekarničkog zbora i profesora Mudroslovnog fakulteta 1882. godine je na Sveučilištu otvoren farmaceutski tečaj. Time je ostvarena težnja hrvatskih ljekarnika da se školuju u vlastitoj domovini, na materinskom jeziku. Studij je trajao dvije godine, a nakon položenih ispita polaznik je dobivao diplomu magistra farmacije. Razvoj sveučilišne nastave farmacije donio je brojne reforme od kojih je najvažnija uvođenje četverogodišnjeg studija farmacije i osnivanje Farmaceutskog odjela Filozofskog fakulteta (1928.). Godine 1942. utemeljen je samostalni Farmaceutski fakultet Sveučilišta u Zagrebu koji se od 1989. odvaja u dva zasebna studija (farmaceutski i medicinsko-biokemijski). Unatoč tri rata koji su trajali po 4 godine i pet različitih državno-pravnih okvira u kojima je djelovao, studij farmacije na Sveučilištu u Zagrebu djelovao je u neprekinutom nizu od 130 akademskih godina.