| Abstract | Cilj istraživanja: Cilj ovog specijalističkog rada je utvrditi, te prikazati postoje li u liječenju depresije žena u menopauzi prednosti kombinirane terapije antidepresivima i hormonskim nadomjesnim liječenjem u odnosu na monoterapiju kako antidepresivima,
tako i hormonskim nadomjesnim liječenjem.
Materijal i metode: Pri izradi i oblikovanju ovog rada napravljen je sustavni i retrospektivni pregled literature iz područja psihijatrijskih poremećaja, psihofarmakoterapije i ginekološke endokrinologije s naglaskom na terapijske mogućnosti. Korišteni su Sažeci opisa svojstava lijekova registriranih unutar proučavanih terapijskih skupina, baze interakcija Lexicomp i Drugs.com, te pretraga baze podataka PubMed za ključne riječi: antidepresivi, antidepresivni učinci estrogena, depresija, depresija kod žena, hormonsko nadomjesno liječenje, interakcije antidepresiva, interakcije estrogen-serotonin, kombinirana terapija depresije, postmenopauzalna depesija. Na temelju odabranih radova, saznanja o pojedinim lijekovima i terapijskim skupinama kojima pripadaju, njihovoj farmakokinetici i farmakodinamici, izvedeni su zaključci i vlastita razmatranja o proučavanoj tematici.
Zaključci: Mogućnost kombinirane terapije utemeljena je prije svega na spoznaji kako promjene u reproduktivnom statusu utječu na odgovor na terapiju antidepresivima. Dok monoterapija estrogenima nudi rješenja u vidu ublažavanja somatskih i blagih simptoma žena u perimenopauzi, monoterapija antidepresivima ima svoje mjesto kod žena koje imaju kontraindikaciju za primjenu estrogena ili po završetku njihove primjene. S obzirom na pregled interakcija ovih dviju skupina lijekova, preporuka je prednost dati antidepresivima koji na svom putu ne koriste CYP3A4, kao i CYP1A2 izoenzim, te izbjegavati Gospinu travu kao eventualni antidepresiv izbora. Najbolje rezultate IV kombinirane terapije s estrogenima pokazali su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI). Bolji odgovor na SSRI primjenjen u kombinaciji s hormonskim nadomjesnim liječenjem uočen je tijekom kasne perimenopauze i prve godine nakon menopauze, te u postmenopauzi u odnosu na monoterapiju estrogenom i placebo. S obzirom da je depresija znatno teža i otpornija na uobičajene antidepresive upravo u postmenopauzi, kombinirana terapija nudi bolji terapijski rezultat. |
| Abstract (english) | Objectives: The aim of this specialist study is to establish, and to show if there are any treatments for depression in menopausal women. To show the benefits of combination therapy with antidepressants, hormone replacement therapy compared to monotherapy with antidepressants, and hormone replacement therapy.
Materials and Methods: The development and shaping of this work was done in a systematic and retrospective review of the literature in the field of psychiatric disorders, pharmacotherapy and gynecological endocrinology with emphasis on therapeutic options. They used Summaries of Product Characteristics of drugs registered in these studied treatment groups: the database interaction Lexicomp and Drugs.com, and search of the database PubMed for keywords: antidepressants, antidepressive effects of estrogen, depression, depression in women, hormone replacement therapy, interactions of antidepressants, estrogen-serotonin interactions, combined therapy in depression, postmenopausal depression. On the basis of selected works, knowledge of certain drugs, their pharmacokinetics, pharmacodynamics conclusions were made, and proper consideration of the studied subject.
Conclusion: The possibility of combination therapy is based first of all on the fact of how changes in the reproductive status affect the response to treatment with antidepressants. While estrogen monotherapy provides solutions in terms of mitigation of somatic and mild symptoms. For women in perimenopausal, antidepressant monotherapy has its place with women who have a contraindication to the use of estrogen or after completion of their application. Regarding to the review of the interaction of these two classes of drugs, it is recommended that priority should be given to antidepressants which do not use CYP3A4, CYP1A2 isoenzyme, and avoid St. John's wort as a possible antidepressant of choice. The best results of the combined treatment with estrogen showed selective serotonin reuptake inhibitors (SSRI). Better
response to SSRI administered in combination with hormone replacement therapy has been noticed during the late perimenopausal and the first year after menopause, and postmenopausal in comparison to estrogen monotherapy and placebo. Since depression is significantly heavier and is resistant to usual antidepressants, that postmenopausal combined therapy offers better therapeutic result. |
