Cilj istraživanja Cilj ovog retrospektivnog, opservacijskog istraživanja bio je prikazati broj i kliničku značajnost potencijalnih interakcija lijekova u pacijenata s teškom astmom na biološkoj terapiji, koji uz osnovnu bolest imaju i brojne pridružene komorbiditete koji zahtijevaju medikamentozno liječenje. Također, ovo istraživanje moglo bi koristiti u pronalaženju uloge kliničkog farmaceuta, koju bi kao dio multidisciplinarnog tima imao na kliničkom odjelu. Ispitanici i metode U istraživanje je bilo uključeno 60 pacijenata (< 18 godina) oba spola kojima je dijagnosticirana teška astma (MKB J45) i kojima je propisana biološka terapija (anti-IgE ili anti IL-5). Klinički i sociodemografski podaci o pacijentima dobiveni su iz bolničkog informatičkog sustava (BIS). Opće karakteristike ispitanika opisane su deskriptivnom statistikom, kao srednja vrijednost i standardna devijacija. Analiza potencijalnih interakcija napravljena je pomoću softverskog programa Lexicomp® Online, s naglaskom na interakcije stupnja značajnosti C, D i X. Interakcije stupnja značajnosti A i B su se samo evidentirale te se nisu posebno obrađivale. Dobiveni podaci obrađeni su programom Microsoft Excel 365. Ispitivanje je provedeno na Zavodu za alergijske i opstruktivne plućne bolesti, Klinike za plućne bolesti Jordanovac, Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Rezultati Pojavnost potencijalno klinički značajnih interakcija iznosila je 86,65%. Evidentirane su 294 klinički značajne interakcije, od kojih 233 stupnja C (79,25%), 23 stupnja D (7,8%) i 38 (12,93%) stupnja X. Tek 13,33% ispitanika nije imalo niti jednu potencijalno klinički značajnu interakciju. Interakcije stupnja C, D i X javile su se redom kod: 83,33%, 25% i 33,33% pacijenata s prosječno 4,66 ± 4,42, 1,53 ± 0,64 i 1,9 ± 0,85 interakcija po pacijentu. Većina evidentiranih interakcija uključivala je barem jedan antiastmatik. Antagonisti muskarinskih receptora stupali su interakcije najvišeg stupnja kliničkog značaja, X, međusobno i s antihistaminicima. Oralni kortikosteroidi stupali su u interakcije stupnja D i C, a β2 agonisti i teofilin, kao predstavnik metilksantina, u interakcije stupnja C. Biološki lijekovi, inhalacijski kortikosteroidi i antileukotrijeni nisu stupali u klinički značajne interakcije. Zaključci Rezultati ukazuju na visoku pojavnost klinički značajnih interakcija u terapiji teške astme. Iako neke od njih mogu biti poželjne, kao što je sinergistički učinak ICS i β2 agonista, većina ih je potencijalno štetna. Njihova identifikacija, prevencija i rješavanje zadatak su multidisciplinarnog tima, u kojem bi važnu ulogu trebao imati i klinički farmaceut. Sudjelovanje u odabiru terapije, pregled svakog lijeka na potencijalne interakcije, njihovo prezentiranje ostalim članovima multidisciplinarnog tima i sprječavanje te kontinuirano praćenje pacijenata na pojavu eventualnih nuspojava lijekova, samo su neki od zadataka kojima bi klinički farmaceut mogao pridonijeti optimizaciji terapije i postizanju maksimalnog terapijskog učinka lijeka.