| Abstract | Svrha rada: Cilj ovog istraživanja bio je dobiti uvid u pojavnost i klinički značaj potencijalnih
interakcija psiholeptika i antidepresiva. Utvrđene su razlike u izloženosti interakcijama
psiholeptika i antidepresiva s obzirom na dob te najčešći interaktanti. Identificirana je i
učestalost propisivanja pojedinih lijekova iz ovih skupina te najčešće indikacije za primjenu
ovih lijekova. Dobiveni rezultati ukazuju na mogućnosti optimizacije farmakoterapije kod
pacijenata koji u terapiji imaju propisan psiholeptik i antidepresiv s krajnjim ciljem povećanja
sigurnosti pacijenta.
Ispitanici i metode: U retrospektivnu studiju su bili uključeni izvanbolnički pacijenti koji u
terapiji imaju propisano minimalno dva sistemska lijeka od kojih je barem jedan iz promatranih
skupina (antipsihotika - N05A, anksiolitika - N05B, hipnotika i sedativa – N05C i antidepresiva
- N06A). Uzorak je uzet iz deset javnih ljekarni na području Republike Hrvatske. Analiza se
vršila temeljem farmakoterapijskih kartica pacijenata, a za obradu interakcija koristio se
program Lexicomp UptoDate. U obradi podataka koristili su se programi Microsoft Excel
Office 2010 i GraphPad Prism 8 (verzija 8.01, GraphPad Software). Shapiro-Wilkov test se
koristio kao test normaliteta distribucije, a Mann Whitneyev test za analizu razlika. Testovi su
se smatrali statistički značajnim ukoliko je p < 0,05.
Rezultati: U istraživanje su bile uključene propisane farmakoterapije za 492 pacijenta.
Prosječna dob pacijenata iznosila je 67,7 godina. Prosječan broj promatranih psihofarmaka
iznosio je 1,6 po pacijentu, a broj lijekova ostalih ATK skupina 4,7. Pacijenti mlađi od 65
godina su imali veći broj promatranih psihotropnih lijekova (p=0,0275) dok su pacijenti starije
životne dobi imali više propisanih drugih lijekova (p<0,0001).
Sveukupno je utvrđeno 2285 potencijalnih klinički značajnih interakcija od čega je 1088 (46,7
%) utvrđeno s promatranim psihofarmacima. Prosječan broj interakcija psihofarmaka po
pacijentu iznosio je 2,2. Benzodiazepini, promazin i zolpidem su bili najčešće utvrđeni
psihotropni lijekovi u interakcijama.
Pacijenti starije životne dobi su imali veći broj svih potencijalno klinički značajnih interakcija
lijekova (p=0,0095), ali nije pronađena statistički značajna razlika u izloženosti interakcijama
psiholeptika i antidepresiva između bolesnika mlađih od 65 godina i bolesnika starijih od 65
godina (p=0,5077).
Najčešće propisivani lijek iz skupine antipsihotika bio je promazin, iz skupine anksiolitika
diazepam, iz skupine hipnotika i sedativa zolpidem i iz skupine antidepresiva escitalopram.
Najčešća indikacija za propisivanje ovih skupina lijekova je bila F41, drugi anksiozni
poremećaji.
Zaključak: Značajan udio (47,6 %) u ukupno utvrđenim interakcijama lijekove čine interakcije
psiholeptika i antidepresiva. Utvrđena je statistički značajna razlika između broja propisanih
psihofarmaka, ali ne i u broju interakcija psihofarmaka kod mlađih i starijih pacijenata.
Utvrđena visoka pojavnost i klinički značaj interakcija psiholeptika i antidepresiva i kod
pacijenata mlađe životne dobi ukazuje na važnost problematike sigurne primjene ove skupine
lijekova i kod pacijenata mlađe životne dobi. Od promatranih psihofarmaka benzodiazepini su
najčešće utvrđeni u potencijalnim klinički značajnim interakcijama. Racionalnijom primjenom
benzodiazepina značajno se može umanjiti pojavnost interakcija lijekova s psiholepticima i
antidepresivima. Ljekarnik može znatno doprinijeti nižoj pojavnosti i sigurnijem propisivanju
lijekova iz skupine psiholeptika i antidepresiva. |
| Abstract (english) | Objectives: The aim of this research was to determine the prevalence and clinical significance of potential drug-drug interactions (DDIs) of psycholeptics and antidepressants. Differences in psycholeptics' and antidepressants' DDIs exposure according to age were also determined. The frequency of drugs from these groups, most common interactants and the most common drug indications were also identified. The obtained results indicate the possibility of pharmacotherapy optimization with the goal to increase patients' safety.
Patients and methods: The retrospective study included outpatients from ten public pharmacies in the Republic of Croatia who were prescribed at least two drugs, of which at least drug one was from the observed ATC groups (antipsychotics - N05A, anxiolytics - N05B, hypnotics and sedatives - N05C and antidepressants - N06A). The analysis was performed on the basis of patients' pharmacotherapy cards, and the Lexicomp program was used to identify interactions. GraphPad Prism and Excel Office programs were used in dana processing. The Shapiro-Wilk test was used to test the normality of the distribution, and the Mann-Whitney test
was used to test the statistical difference. The conducted tests were considered statistically significant if p < 0.05.
Results: This research included 492 patients, and the average age was 67.7 years. The average number of psychotropic drugs was 1.6 per patient, and the number of drugs from other ATC groups was 4.7. Younger patients had higher number of psychotropics per patient (p=0.0275) while elderly patients had higher number of prescribed other drugs (p<0.0001).
A total of 2,285 potential clinically significant DDIs were determined, of which almost half of DDIs (47.6%) were determined with psycholeptics and antidepressants. The most commonly identified psychotropics involved in DDIs were benzodiazepines, promazine and zolpidem.
Elderly patients had higher number of all potential clinically significant DDIs (p=0.0095) but no statistically significant difference was found in the exposure to DDIs of psycholeptics and antidepressants between patients younger than 65 and patients older than 65 (p=0.5077).
The most frequently prescribed antipsychotic was promazine, diazepam was identified as the most common anxiolytic, zolpidem was the most common hypnotic and sedative and escitalopram was the most common antidepressant. The most common indication for prescribing these groups of drugs was F41, other anxiety disorders.
Conclusion: A significant share (47.6 %) of the identified DDIs were interactions involving psycholeptics and antidepressants. In younger patients a higher number of psycholeptics and antidepressants was identified while the exposure of DDIs of psycholeptics and antidepressants was equal in both age group. The high prevalence and clinical significance of psycholeptics' and antidepressants' DDIs in younger patients indicate the importance of safe use of these groups of drugs in younger patients as well. Of the observed psychotropic drugs, benzodiazepines were most frequently identified in DDIs. A rational approach in prescribing benzodiazepine agents can significantly reduce the incidence of psycholeptics' and antidepressants' DDIs. A pharmacist is in a position to contribute to a lower DDIs incidence and therapy optimisation in order to increase patients' safety. |
