Fumonizin B1 (FB1), bovericin (BEA) i okratoksin A (OTA) su svjetski rašireni mikotoksini koji izazivaju čitav niz patoloških promjena in vivo i in vitro, a čije je istodobno pojavljivanje u kukuruzu dokazano na području Hrvatske. Stoga je u ovom radu ispitan mehanizam djelovanja FB1, BEA i OTA i njihove interakcije u PK 15 stanicama (epitel bubrega svinje), praćenjem preživljavanja stanica, integriteta plazmatske i mitohondrijske membrane, razine lipidne peroksidacije i antioksidacijskog kapaciteta stanice te stupnja apoptoze i genotoksičnog učinka niskih koncentracija mikotoksina (0,05 g/mL, 0,5 g/mL i 5 g/mL), tijekom 24 i 48 sati. Fumonizin B1, BEA i OTA su citotoksični za PK 15 stanice što se očituje smanjenjem vijabilnosti i povećanjem katalitičke aktivnosti laktat dehidrogenaze i glutamat dehidrogenaze ovisno o dozi mikotoksina. Sva tri mikotoksina u najvećoj koncentraciji značajno stimuliraju lipidnu peroksidaciju, a već pri nižim koncentracijama smanjuju koncentraciju glutationa u PK 15 stanicama. Fumonizin B1, BEA i OTA uzrokuju apoptozu PK 15 stanica pri čemu se značajnije morfološke apoptotičke promjene zamjećuju nakon 48-satnog izlaganja. Okratoksin A ima jače djelovanje na aktivnost kaspaze-3 već nakon 24-satnog tretiranja u koncentracijama od 0,5 i 5 g/mL, dok BEA i OTA uzrokuju značajnije povećanje aktivnosti ovog enzima nakon duljeg izlaganja. FB1 i BEA su genotoksični za PK 15 stanice u koncentracijama od 0,5 i 5 g/mL, dok OTA značajno povećava broj mikronukleusa već kod najmanje koncentracije. Sva tri mikotoksina imaju klastogeni i aneugeni učinak pri čemu je klastogeno djelovanje OTA i BEA više izraženo. U koncentracijama 0,05 i 0,5 g/mL nakon 24- i 48-satnog izlaganja, kombinacije dva i sva tri mikotoksina mikotoksina pokazuju uglavnom aditivane a manje sinergističke interakcije što se odražava na smanjenje vijabilnosti, narušavanje integriteta stanične i mitohondrijske membrane, stimulaciju lipidne peroksidacije i smanjnje antioksidacijskog kapaciteta te apoptozu i mutagenezu. Nakon 24-satnog izlaganja navedenim kombinacijama u koncentraciji 5 g/mL zapažen je aditivan, sinergistički i antagonistički učinak, a nakon 48-satnog tretmana u istoj koncentraciji više je izražen antagonizam. Istodobni unos niskih koncentracija ovih mikotoksina putem hrane negativno se odražava na antioksidacijski sustav te može pridonijeti imunosupresiji, nefrotoksičnosti i karcinogenezi u ljudi i životinja tijekom dulje izloženosti.