Glikozilacija je široko rasprostranjena posttranslacijska modifikacija koja omogućuje značajan broj strukturnih promjena bioloških molekula. Istraživanja su pokazala da se glikozilacija in vivo može promijeniti pod utjecajem vanjskih čimbenika ili u patološkim stanjima. No, do promjene N-glikoma može doći i in vitro pod utjecajem čimbenika poput pH ili temperature. To je u analitici glikana vrlo značajno jer se biološki uzorci čuvaju pri nižim temperaturama, a često se i smrzavaju. U ovom radu analiziran je N-glikom proteina ljudske krvne plazme i imunoglobulina G nakon više ciklusa smrzavanja (-20 oC i -80 oC) i odmrzavanja (+37 oC). Nadalje, analizirani su i čisti fragmenti IgG Fc G0F i G2F. IgG je iz krvne plazme izoliran pomoću monolita s proteinom G. N-glikani su oslobođeni s proteina pomoću PNGaze F te su potom obilježeni 2-aminobenzamidom, koji je fluorescentna boja. Kromatogrami dobiveni nakon analize na UPLC-HILIC pokazuju da s brojem ciklusa smrzavanja i odmrzavanja raste varijabilnost glikozilacije ukupnih proteina plazme, imunoglobulina G, kao i fragmenata IgG Fc G0F i G2F. Nema značajnih razlika ako se međusobno uspoređuju rezultati dobiveni na -20 oC i -80 oC. Kod uzoraka plazme primijećeno je razdvajanje slojeva nakon desetak ciklusa smrzavanja. Donji sloj sadrži većinu proteina iz uzorka, a profil glikana je različit u slojevima. Udio glikana G1F (oba izomera) u uzorcima se povećava, dok se udio G2F smanjuje. No, udio G0F se ne mijenja. Postoji mogućnost da G2F gubi jednu molekulu galaktoze te prelazi u G1F. Drugu molekulu galaktoze ne gubi, a mogući razlog za to je nepovoljna konformacijska promjena proteina nakon gubitka prve molekule galaktoze. Potrebno je napraviti daljnja istraživanja kako bi se došlo do konačnog zaključka o mehanizmu deglikozilacije uslijed smrzavanja uzorka.