Neutrini su elementarne neutralne čestice koje jako slabo interagiraju s materijom. Iako su teoretizirani 1930. godine, ”skrivali” su svoje detekcije u eksperimentima do druge polovice 20. stoljeća. Pokazalo se da se neutrini razlikuju po 3 okusa (vrste): elektronski, mionski i tau. Razna istraživanja pokazala su značajan nedostatak toka neutrina iz Sunca i atmosfere, što je postalo poznato kao problem solarnih i atmosferskih neutrina. Taj problem je doveo do proširenja kvantno mehaničke teorije, standardnog modela, uključivši neutrinske oscilacije, to jest da neutrini mijenjaju svoj okus. Kako bi se dobilo osnovno znanje o neutrinima i njihovim oscilacijama, u ovom radu će se proći kroz nekoliko tema. Na početku prezentirat će se Standardni model elementarnih čestica i gdje su u njemu smješteni neutrini. Pričat će se o povijesti ove čestice i proći će se kroz značajne eksperimente koji su doveli do današnjeg znanja o neutrinima. Također, što se tiče oscilacija, predstavit će se spomenuti problem solarnih i atmosferskih neutrina te analizirati eksperimenti koji su prva opazili manjak toka. Za bolje razumijevanje predstavit će se osnovne točke teorije, matrica miješanja te će se izračunati i grafički prikazati vjerojatnost dvookusne oscilacije. Na drugom dijelu rada detaljnije će se opisati eksperiment OPERA u laboratoriju Gran Sasso (LNGS), koji je prvi opazio "pojavljivanje" oscilacija iz mionskih u tau neutrine.