Svjetlost je vidljivi dio elektromagnetskog spektra, odnosno dio elektromagnetskog spektra iz intervala valnih duljina od 380 do 780 nm. Geometrijska optika je grana optike koju karakterizira zanemarivanje valne duljine svjetlosti λ. U modelu geometrijske optike širenje svjetlosti opisano je pomoću zrake svjetlosti. Zrake svjetlosti su putanje po kojima se svjetlosna energija prenosi iz jedne točke u drugu. Zakone geometrijske optike su većim dijelom empirijski otkrili još stari Grci. S obzirom da je svjetlost u svojoj osnovi elektromagnetski val, njezino ponašanje (uključujući zakone geometrijske optike) se može opisati preko zakona elektromagnetizma. U ovom radu će se zakoni geometrijske optike (zakon pravocrtnog širenja svjetlosti, zakon o nezavisnosti snopova svjetlosti, zakon refleksije svjetlosti, zakon loma svjetlosti te načelo povratne putanje) izvesti iz zakona elektromagnetizma (iz Maxwellovih jednadžbi) uz uvjet da λ → 0. Na kraju rada će se na isti način izvesti Fermatovo načelo iz kojeg se u uvjetima kada vrijedi mogu izvesti svi zakoni geometrijske optike.