Okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia L.) mesojedna je biljka svijetlih staništa koja su ugrožena zbog zaraštavanja. Čišćenjem staništa od visoke vegetacije biljke bi se trenutno opet našle u uvjetima visokog intenziteta svjetlosti. Cilj ovog rada bio je istražiti razlike između biljaka koje rastu u uvjetima nižeg intenziteta svjetlosti i onih koje rastu izložene prirodnom sunčevom zračenju te hoće li se i na koji način biljke koje su rasle u uvjetima nižeg intenziteta svjetlosti prilagoditi uvjetima prirodnog sunčevog zračenja. Biljke koje su godinu dana bile izložene vanjskim atmosferskim prilikama bile su većih dimenzija i proizvele su cvjetne stapke. Imale su nižu koncentraciju svih fotosintetskih pigmenata, ali bez promjena u učinkovitost fotosustava II što ukazuje na prilagodbu fotosintetskog aparata. Također, nađena je povećana koncentracija fenolnih spojeva - tanina, fenolnih kiselina, antocijana i flavonoida koji imaju ulogu u zaštiti od prejakog osvjetljenja, UV stresa, ali i oksidacijskog stresa. Biljke koje su bile naglo izložene direktnom sunčevom zračenju pet sati dnevno tijekom ljeta u trajanju od tjedan dana su se, nakon početnog stresa koji je doveo do fotoinhibicije, nakon sedam dana prilagodile i zaštitile od svjetlosnog i UV stresa povećanjem koncentracije spomenutih fenolnih spojeva, osobito tanina i flavonoida među kojima posebno antocijana. Također došlo je do promijene omjera fotosintetskih pigmenata jer se smanjio udio klorofila, a povećao udio karotenoida što je zajedno sa sintezom zaštitnih spojeva dovelo do prilagodbe fotosintetskog aparata i oporavka fotosinteze.