Iako nije bio prvi profesor kemije na Sveučilištu u Zagrebu, prof. dr. Gustava Janečeka može se, obzirom na njegove zasluge u njenom ranom razvoju kao visokoškolske grane u Hrvatskoj, s pravom nazvati ocem moderne hrvatske kemije. Predavao je analitičku, anorgansku i organsku kemiju, a iako iz posljednje nikada nije izdao udžbenik, sačuvale su se bilješke s njegovih predavanja. Analizom jedne takve očuvane litografije iz 1921. g. stečen je uvid u nastavu organske kemije na Sveučilištu početkom prošlog stoljeća i utvrđeno njeno zaostajanje za novijim znanstvenim dosezima u to doba. Pronađene su ozbiljne manjkavosti u dijelovima gradiva vezanima za stereokemiju i strukturnu kemiju, kao i potpuno zanemarivanje tada već široko raširenih koncepata kao npr. tautomerije. Nadalje, aromati su prikazivani formulama koje je predložio A. Claus, a za koje se u tekstu izričito tvrdi da su bolje od Kekuleovih, iako su potonje još tada bile najprihvaćenije. Nađeni su i izvori u kojima je Janeček mogao vidjeti pogrešne strukture purina, aromata i drugih spojeva, koje koristi. Iz svega navedenoga je ustanovljeno da Janeček u nekim poljima kemije nije bio u toku s tadašnjim istraživanjem, a neka je potpuno zapostavio. Osim odstupanja od tadašnjeg znanja, iz litografije je očit i potpuno drugačiji način izlaganja gradiva organske kemije u odnosu na danas – budući da tada mehanizmi kemijskih reakcija nisu bili dovoljno proučeni, nastava se većinom svodi na opise skupina organskih spojeva, pojedinih molekula i navođenje industrijskih i drugih postupaka njihova dobivanja.