Kristalizacija je važan proces u industriji, kako za pripravu kristala za različite namjene, tako i za određivanje kristalnih struktura različitih tvari. Proces kristalizacije jedinstven je za svaku tvar te se zbog toga odabiru različite metode i različiti uvjeti u kojima se ona događa kako bi se kristal što pravilnije razvio. Odabir metode i uvjeta kristalizacije izravno utječu na proces nastajanja jezgre kristala (nukleacije) te na proces rasta kristala oko jezgre. Idealnim kristalima smatraju se kristali pravilnih i glatkih ploha, oštrih bridova te jasnih kutova između ploha kristala. Ukoliko se kristal sastoji od samo jedne kristalne domene, tada se naziva monokristalom ili jediničnim kristalom. S druge strane, može nastati puno manjih kristala ili monokristal s određenim nepravilnostima koje je pojedinim kristalizacijskim metodama moguće prevesti u pravilne monokristale. Monokristali se mogu koristiti za određivanje kristalne strukture odabrane tvari metodom difrakcije rendgenskog zračenja u kristalu. Rendgenske zrake nastaju u rendgenskoj cijevi izlaganjem određenog metala visokom naponu. Interakcijom tako nastalih rendgenskih zraka s monokristalnim uzorkom (uzorkom kojem želimo odrediti molekulsku i kristalnu strukturu) nastaje difraktirano (izlazno) zračenje te na temelju njegovog intenziteta moguće je matematičkim metodama detaljno odrediti kristalnu strukturu ispitivanog kristala. Kristalna struktura predstavljena je jediničnom ćelijom koja opisuje međusobne položaje čestica, molekulskih i ionskih vrsta, unutar njezinog volumena.